Islamski brak 

‘DOŠAO SAM DA TI SE POŽALIM NA SVOJU SUPRUGU’

Podijelite!

Jahja ibn Jahja En-Nejsaburi pripovijeda: Bio sam u društvu s Sufjanom ibn Ujejnom, rhm., kada mu je jedan čovjek prišao i rekao: „Ebu Muhammede, došao sam da ti se požalim na svoju suprugu. Otkad sam stupio s njom u brak, doživio sam poniženje i mnoge mi se stvari kod nje ne sviđaju.“

Sufjan, rhm., je neko vrijeme proveo u tišini, da bi nakon toga rekao: „Moguće je da si htio brak s njom samo radi njenog porijekla i povećanja vlastitog ugleda.“

„U pravu si, Ebu Muhammede“ – odgovori čovjek.

Sufjan, rhm., tad reče: „Ko se god oženi s nekom ženom samo radi njenog porijekla bit će iskušan s poniženjem; ko se god oženi s nekom ženom samo radi imetka, bit će iskušan s siromaštvom; a ko god bude u ženi prvo tražio bogobojaznost i čednost, Allah će mu u braku podariti i imetak i ugled zajedno s njenim poštenjem.“

Nakon toga Sufjan, rhm., tom čovjeku ispričao slijedeću priču:

„Nas je bilo četvorica braće: Muhammed, Imran, Ibrahim i ja. Muhammed je bio najstariji, Imran najmlađi, a ja sam srednji brat.

 

Kada se moj brat Muhammed htio ženiti, najviše ga je kod žene zanimao ugled i porijeklo. Stoga je oženio ženu s dobrim porijeklom. Nakon toga ga je Allah iskušao s poniženjem i gubitkom ugleda. Mog brata Imrana je najviše zanimao ženin imetak, pa je oženio ženu bogatiju od sebe. Allah ga je iskušao s siromaštvom. Imetak mu je oduzet i ništa mu nije ostalo. Razmišljao sam o tome šta se desilo mojoj braći. Kad nam je u posjetu došao Ma’mer ibn Rašid  ispričao sam mu sve događaje. Podsjetio me je na dva hadisa.

U prvom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Žena se ženi zbog četiri stvari: zbog imetka, porijekla, ljepote i vjere, uzmi onu koja ima vjeru i uspjet ćeš“.

A u drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Žena s najvećim bereketom je ona s najmanjim mehrom.“

Zato sam ja prije braka tražio bogobojaznost i mali mehr, slijedeći sunnet Poslanika, s.a.v.s., pa mi je Allah u braku s mojom suprugom podario i ugled, i imetak, i vjeru.

– Predaju bilježi hafiz El-Mizzi u Tehzibu-l-Kemalu, 11. tom, str. 194.

Za Akos.ba preveo i obradio: Nedim Botić  

Related posts

Leave a Comment