Ramazan 

Ramazan u kojem sam stavila hidžab

Podijelite!

Uz ramazan te godine moja želja za hidžabom se povećala. Moje drugarice i ja često smo bile u džamiji gdje smo čak i čistile povremeno. Nikada nam nije bilo teško uz hidžab. Ramazan je prošao, a došlo ljeto i, kao i svake godine, otvorena sezona kupanja na bazenu. Tog ljeta tu sam prodavala sladoled i gledala mnogo harama…

Bližio se kraj osnovnog školovanja i tad smo već trebali da biramo stazu kojom ćemo koračati – srednju školu. Prezentacije škola bile su skoro svaki dan i ništa od toga nije me privuklo kao medresa. Međutim, tad još nisam bila sigurna u sebe i u to da ću izdržati, kako kažu, veliku toplotu dok nosim hidžab. Iako sam imala želju upisati medresu, odlučih se za potpuno drugačiji pravac. Prvi dani u Ekonomskoj školi nisu mi donijeli sreću i divljenje. Nije mi bilo teško da učim, ali sam u sebi osjećala prazninu. Polahko sam kod kuće obnavljala sufaru (arapsko pismo) i počela klanjati namaz. Prošla je prva godina mog školovanja i tad sam pomislila da je došlo vrijeme da stavim hidžab. Nikome nisam pričala o tome osim Uzvišenom Allahu u dovama.

Uz ramazan te godine moja želja za hidžabom se povećala. Moje drugarice i ja često smo bile u džamiji gdje smo čak i čistile povremeno. Nikada nam nije bilo teško uz hidžab. Ramazan je prošao, a došlo ljeto i, kao i svake godine, otvorena sezona kupanja na bazenu. Tog ljeta tu sam prodavala sladoled i gledala mnogo harama. Tako je prošla godina a da nisam stavila hidžab. Sljedeće godine otišla sam u inostranstvo sa porodicom kod bliže familije. Zajedno smo svi obavljali namaze i osjećali ljepotu islama i blizine Uzvišenom Allahu. Daidža mi je svakodnevno pričao o hidžabu i stvarima koje treba da zna svaka muslimanka. Po povratku kući nastavila sam da čitam o svojoj vjeri o kojoj tad nisam znala ništa više osim onog što inače učimo u mektebu i školi. Sa svakim danom provedenim uz knjigu i razne stranice na društvenim mrežama sa predavanjima naših daija povećavalo se i proširivalo moje znanje.

Klanjajući namaz, razmišljala sam, pa zar da izlazim vani bez hidžaba, i tu me Uzvišeni Allah vidi? Tada su moje dove postajale sve češće i strah i stid su se povećavali. Svaki put kad bih izašla iz kuće, vratila bih se osjećajući stid i strah od Uzvišenog Allaha. Najdraži mjesec se približio. Kupila sam nekoliko novih suknji i mahrama i spremila se za najljepše dane. Školska godina se već završavala. Počela sam da pričam sa mamom o hidžabu. Na moje veliko iznenađenje, rekla je: “Ako se ti odlučiš za taj korak, sigurno ću i ja s tobom. Od mene imaš veliku podršku.” Sad već tako blizu do ispunjenja još jedne od Allahovih naredbi, počela sam pričati sa svojim drugaricama o toj odluci. Mislile su da ću od toga odustati kad prođe ramazan.

Dan za danom je prolazio, a ja sam samo dovila. Organizovan je zajednički iftar u blizini na koji smo otišli moji roditelji, drugarica i ja. Naravno, mama i ja smo nosile hidžab za tu priliku. Osjećala sam se ispunjeno i sklonjeno od raznih muških pogleda. Pri povratku kući rekla sam mami da ću staviti hidžab. Te večeri kod nas su došli nena, amidža i strina, koji su počeli da plaču od sreće. Zajedno sa drugaricom otišla sam na teravih-namaz, prvi put sa znanjem da odjeća koju nosim neće biti bačena u ormar kao da je više nikad neću obući. Ramazan je prošao i samo sam razmišljala o tome kako je moj život postajao drugačiji. Bila sam svjesna da tek trebam početi izlaziti noću sa društvom, jer, ipak, bliži se treći razred. Pošla sam u treći razred i s obzirom na to da je za moju odluku znalo njih nekoliko, ostatak je bio veoma iznenađen. I tako je prolazio dan za danom, a sve sam više voljela svoj hidžab. Nisam žalila za izlascima noću niti kupanjima na bazenu i mnoštvom drugih harama. Prolaze godine otkako moja mama i ja nosimo hidžab, i nije prošao dan a da nisam zahvalila Allahu na tome. Zaista su namaz i dova najbolji pokretači u životu, sa njima dolazi sve.

Draga sestro, ukoliko još uvijek nisi stavila svoj hidžab, savjetujem ti da to uradiš i osjetiš ljepotu koju je riječima teško opisati. Iskoristi ramazan na najbolji način! Počni klanjati namaze i doviti Allahu! Pripremaj se za ono što te čeka u ovom i budućem životu!

Tekst poslala sestra S. Z.

____________________

Poziv na saradnju

Poštovana braćo i cijenjene sestre, pozivamo vas da se uključite u rad stranice NUM na taj način što ćete slati svoje tekstove koje bismo mi objavljivali u rubrici Prilozi posjetitelja. Tekstovi mogu biti na razne teme od kojih muslimani mogu imati koristi: možete nam slati svoje priče o povratku islamu ili prelasku na islam, zatim poučne događaje iz života koji su se desili vama ili nekom koga poznajete, zatim tekstove koji će ponukati druge da počnu raditi neko dobročinstvo ili prakticirati neke sunnete, tekstove o zdravlju, braku, odgoju djece…

Tekstove o skoro nastupajućem ramazanu, postu, iftarima, sehurima… Znači, sve tekstove za koje smatrate da se drugi mogu okoristiti njima, a tekstove možete sami pisati (sastavljati), prevoditi tekstove sa drugih jezika, prepisati iz neke knjige, skidati ih sa poučnih videozapisa i sl., a poželjno je da tekstovi ne budu previše dugi i da nemaju previše nastavaka.

Molimo vas, šaljite po jedan tekst u jednom mailu, a svoje tekstove možete slati na adresu: prilozi_posjetitelja@mail.com . Imajte na umu da je djelovanje NUM-a najviše usmjereno prema ljudima koji su početnici u vjeri ili onima u čijim srcima, uz Allahovu pomoć, treba zapaliti iskru vjere, pa pokušajte prilagoditi tekstove za ovu kategoriju ljudi. Allah vam dao svako dobro!

_________

Related posts

Leave a Comment