Ramazan 

Ramazan koji je promijenio moj život

Podijelite!

Godinu dana prije tog ramazana, za kurban Bajram izašla sam sa prijateljicama i jedna od njih je pila, prišao je konobar, sa „Bajram šerif mubarek olsun“, ona naručuje alkohol, meni se steže nešto. Ali tražila si, dobila si. Sa društvom si, to si željela. Nova godina, rođendani: „Hajde pij svi pijemo, zašto ti glumiš uvijek, hajde možeš kad sam ja možeš i ti“…

U mojoj kući se uvijek klanjalo, babo ućio Kur˙an, postio se Ramazan, alkohol se u kuću nije unosio. Takav je bio i odgoj moje braće i mene, hvala Allahu na uputi naših roditelja i na odgoju kakav su nam pružili i borili se da nas izvedu na pravi put, da ih nagradi na oba svijeta.
U međuvremenu doselilii smo u Sarajevo i ovdje išli u škole, napredovali u znanju, a ja u pubertetu.  Moj život se svodio na to idem ja gdje me zovu i kad mi se ne ide, ali idem, jer moram biti dio društva, ako nešto propustim odmah ću biti zapostavljena. I tako je bilo niz događaja, Nova godina, idem, sa roditeljima je rasprava, jer neću ja raditi ništa loše i ne slavim al želim da sam sa društvom, za Bajram svi izlaze, zašto ne mogu i ja.

Godinu dana prije tog ramazana, za kurban Bajram izašla sam sa prijateljicama i jedna od njih je pila, prišao je konobar, sa „Bajram šerif mubarek olsun“, ona naručuje alkohol, meni se steže nešto. Ali tražila si, dobila si. Sa društvom si, to si željela. Nova godina, rođendani: „Hajde pij svi pijemo, zašto ti glumiš uvijek, hajde možeš kad sam ja možeš i ti“. I onda budeš tako umoran i istrošen od opravdanja ne želim to, zbog vjere, pa na to argument: „Pa nećeš se napiti“… konstantno tjeskoba, potreba da pobjegnem negdje daleko od svega toga, ali nema načina. Sjećam se i toga kako sam uvijek razmišljala, lahko je muškarcima, oni mogu klanjat kad hoće, njima ne traba odjeća kao ženama, a šta ću ja, je mogu uvijek nositi maramu i suknju sa sobom.. To je bilo opravdanje za propuštene namaze..

Taj ramazan nešto je u meni prelomilo, shvatila sam, ako stavim hidžab, nema više propuštenih namaza, uvijek sam propisno obućena, pobjegla sam od svega, neće mi više nuditi alkohol, sada se podrazumijeva. Da, bojala se jesam, svo to moje društvo će nestati, propuštat ću zajedničke trenutke, sa kim ću se družiti.  Nisam tada shvatala da samo porodica ostaje tu cijeli život uz tebe i da postoje prijatelji koji vole bolju verziju tebe, a ne verziju „Mladi smo, imamo se kad kajati, treba iskoristit mladost“. I jednostavno Allah odabere ljude koji su dobri za tebe i oni su ti koji treba da ostanu tu.

Nakon što sam stavila hidžab upoznala sam kolegu, koja je prolazio kroz težak period, iskušenja i donosio velike odluke i sva moja priča o vjeri ga je oduševila, sve je tako upijao, a sa druge strane, ja tako nesigurna i sa premalo samopouzdanja, bio mi je potreban neko ko će stati uz mene. I onda on kaže kako bi volio da ima nešto i u njegovom životu da ga tako štiti od svega kao mene hidžab, da se podrazumijeva sve.
Tada sam shvatila koliko sam bila u krivu i koliko zapravo je nama lakše nego muškarcima i kako nam je Allah dao zaštitu. Konačno sam bila ja, svoja, sretna, ispunjena, bez ičega da me tišti i spremna zauzeti stav i boriti se za ispravno.

On više nije u mom životu, Allahovom voljom i mudrošću bio je tu sa razlogom i pomogao mi da ustrajem, vjerovatno nije ni svjestan koliko me održalo na mojoj odluci to što sam vidjela kolko neko čezne za vjerom i da bude boljii. sa ciljem da i njemu olakšam i podstaknem ga da ustraje, ja sam postajala bolja i izvukli smo jedno iz drugog najljepši i najiskreniji dio sebe. Hvala Allahu olakšao mu je i podario mu uputu i da ga nagradi svakim dobro, usliša dove i omogući da mu dom odiše islamom.

Na kraju, želim da svaka sestra zna, da ukoliko se osjeća kao da ne pripada nigdje na ovom svijetu, kod Allaha svako ima mjesto i onaj trenutak kad želiš da bježiš od svega, vrati se Allahu, to je najsigurnije mjesto i tu ćeš uvijek bit prihvaćen. Ja sam dugo maštala pokrit ću se na dan svog vjenčanja, zbog muža, ali sam shvatila, svaka čast tome, ali zar nije Allah važniji da zbog Njega.

Tekst poslala sestra E. Č.

___________________

 

Related posts

Leave a Comment