Vijesti 

Subhanallah, smrt ne gleda godine (četiri priče o smrti koja je došla mladim bošnjacima)

Podijelite!

Umro sa Kur’anom u ruci

Ovaj uzorni mladić sinoć je bio kod mene na predavanju, a nakon toga na iftaru… Jutros je (02.06.2017)  preselio od srčanog udara… Sve što je na njoj (zemlji) prolazno je… Molim Gospodara da mu se smiluje, i da njegova smrt bude pouka ostalima.  Ono što pripremimo za ahiret to će nas čekati…

Haris Hećimović, prof.

__________________________

 

 

Jutros je preselio nas brat Muhamed Aščerić. Preselio je kao postač s Kur’anom u ruci. Allahu dragi, oprosti mu i uvedi ga u dzennet. Mi svjedočimo da o njemu znamo sve najbolje. Molim Allaha da i nama podari lijep završetak ovog života.

Hfz. Adnan Mrkonjić

 

____________________________

Jučer sa nama bio, jutros otišao svome Gospodaru! Preselio kao postač i učeći Kur”an. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki rob će biti proživljen onako kako je umro.” (Muslim) يبعث كل عبد على ما مات عليه

Allahov kader (određenje) ne bira godine!

“Allahu moj, ja te molim za lijepo završnicu!” – Dova koju treba često učiti.

Amir Duraković

________________________________________

Almirova poruka iz kabura

Za rahmetli Almira Kasumovića, jednog od trojice navijača koji su u saobraćajnoj nesreći nakon utakmice BiH-Litvanija izgubili život, svi koji su ga poznavali imaju samo riječi hvale. Mladić koji je od svega u životu najviše volio svoju vjeru, pa onda domovinu, uvijek je bio vedar i nasmijan i spreman da priskoči u pomoć drugima. Almir se volio i šaliti ali je i kroz šalu okolini slao snažne islamske poruke. Prije otprilike pola godine, tačnije 9 aprila 2013 g., rahmetli Almir je na svome FB profilu objavio zanimljivu fotografiju. Prvo se uslikao u svježe iskopanom kaburu a zatim napravio fotomontažu na kojoj je sebe ”smjestio” u kabur. Na fotografiji je napisao: ”Ja Rabbi, neka mi ovo bude najbolji ders. Amin! Sjeti se smrti i kabura. Ovdje ležim ja sutra ćeš ti.”

Uz sliku je objavio slijedeći status:

TI ŠTO STOJIŠ KRAJ KABURA MOG
RAZMISLI MALO O STANJU SVOM
JER SAM I JA BIO ŠTO SI I TI
A TI ĆEŠ SUTRA BITI OVO ŠTO SAM JA.

Na preporuku jednog prijatelja kako dotičnu fotografiju treba ukloniti da ”ne straši narod”, Almir je napisao: ”To malo da prepadnem ove što se boje smrti! He he nama je ovdje leći danas ili sutra. Ja sam isprobao da vidim kako je i nešto me presjeklo da budem bolji. Ne bojte se vi još ste mladi. Idemo po redu. Ha-ha samo znajte, smrt je bliža od jake, a šta smo pripremili za onaj svjet? Budimo bolji, Allah sve vidi, sve se snima….NE BOJTE SE!”

Napisao je također: ”Kad se rodiš uči ti se ezan a ne klanja namaz. Kad umreš klanja ti se namaz, a ne uči ti se ezan. Život traje koliko između ezana i namaza. Iskoristi ga u hajru.”

Da bi komentare zaključio slijedećim riječima koje je ponovio dva puta: ”Mezari su nam najbolji vaizi, a ništa ne govore. Svjedoče samo jednu istinu, svi ćemo dočekati da dođemo tamo, pa spremajmo se, niko neće biti pošteđen. Kako li je teško ostaviti sve na šta smo navikli, porodicu, topao dom, posao, dunjaluk, i otići dole, dva metra ispod zemlje, sresti se sa svojim djelima. Počnimo na vrijeme spremati naš kabur, pa će nam smrt biti radost, a ne strah.”

Na dženazi rahmetli Almira i njegovih drugova, Vildana Pehlića i Hasiba Mahmića, prisustvovao je veliki broj ljudi iz čitave BiH i dijaspore. Njihova dženaza je barem na jedan dan ujedinila sve Bošnjake općenito a Krajišnike posebno, koji su se na zaista dostojanstven način oprostili od njih. Više od deset hiljada ljudi je tog dana zajedno tugovalo i Uzvišenom Allahu upućivalo dove da se smiluje ovim mladićima. Sigurni smo da bi Almir, da je imao priliku još jednom progovoriti iz kabura, ali ovog puta onog iz kojeg neće ustati do Sudnjega dana, svim prisutnim na svojoj dženazi još jednom poručio ono što je uz spomenutu fotografiju već savjetovao svojim poznanicima i prijateljima na FB profilu. (A. D.)

saff.ba

___________________________________

Zadnja godina života u pokornosti Allahu

Priča o mladiću iz Sarajeva koji je preselio na ahiret 8. januara 2016. godine, u 21. godini života, a koji je se nedugo prije toga vratio vjeri i ostavio poročni život

U ovom kratkom dunjalučkom životu sve se u našim životima događa s razlogom i u svemu se može uočiti obilje Allahove mudrosti i milosti. Mnogi ljudi ulaze u naš život i, iako se kratko zadrže na dunjaluku, ostave veliki trag na nas, Allah podari da budu sebeb da uzmemo brojne pouke i da se skrušenije vratimo Njemu.

Danas sam se rastao od svoga brata po vjeri, Emraha Dragolovčanina. Iako ga nisam dugo poznavao, ipak je i to malo vremena bilo dovoljno da ga zavolim u ime Allaha… Upoznali smo se u Tuzli, u jednom kafiću u kojem sam radio u vrijeme kada je on sa jednim prijateljem iz Sarajeva došao u obilazak Tuzle. S obzirom na to da sam radio kao konobar, bio sam komunikativan, otvoren prema drugima i uvijek sam nastojao uspostaviti kontakt s ljudima i stvoriti dijalog, tako da sam se i tada sprijateljio sa Emrahom i stvorilo se prijateljstvo kojem se nisam ni nadao.

Međutim, jedno vrijeme nismo se čuli jer smo bili  udaljeni… I u mome životu u tom su periodu nastali određeni pozitivni prevrati – vratio sam se vjeri i Pravome putu. Jednoga dana javio mi se Emrah i, između ostalog, upitao da li sam se vratio Pravome putu, na šta sam ja odgovorio da jesam. Obradovao se mom odgovoru i potvrdio da se i on prije mene vratio Allahu i ostavio sve poroke…

Ali opet poslije tog razgovora nismo se čuli dok do mene nije došla vijest da je preselio zbog teške bolesti. To me jako pogodilo i rastužilo, ali kad  sam malo razmislio, zahvalio sam Allahu što ga je uzeo čistog, u stanju kada se pokajao za svoja djela… U tom trenutku još sam bolje shvatio blagodati vjere, osjetio Allahovu milost, shvatio kratkoću i prolaznost ovoga svijeta i koliko smo i Emrah i ja sretni što nam se Allah smilovao i podario nam uputu.

Mnogi od nas zavaravaju se i misle da je život dug i da ima vremena za pokajanje, za povratak Allahu, odgađaju to za stare dane, ali sada sam shvatio da je to samo obmana, jer i moj Emrah bio je u cvijetu mladosti, u dvadeset jednoj godini života Allah ga je uzeo Sebi… Velika je to pouka, da ne trebamo odgađati pokajanje, da nam je smrt bliža nego vratna žila kucavica i da je najvažnije u kakvom ćemo stanju preseliti svome Gospodaru: kao pokajnici ili kao grješnici.

Hvala Milostivom, koji je podario da Mu se Emrah vrati kao pokajnik, kao vjernik, to je najveća blagodat… Kako je lijepo vidjeti na njegovom FB profilu sliku na kojoj stoji: “Ja čvrsto vjerujem da nema drugog Boga osim Allaha, dž.š“. Molim Allaha da se smiluje mom bratu Emrahu i u Džennet ga uvede!

Život na ovom svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista, Kuća vječna!” (Kur’an 40:39)

Brat A. T.

____________________________________

Devetnaestogodišnjak iz Živinica sinoć preminuo uslijed moždanog udara

Subhanallah, čovjek sve nešto odgađa, samom sebi govoreći: bit ću bolji, ostavit ću neke grijehe u kojima svjesno ustrajavam, okrenut ću se više vjeri, potrudit ću se da radim što više dobrih djela kako bih se što bolje pripremio za smrt, kabur i onaj svijet i kako bih lakše položio ispit na Sudnjem danu, redovnije ću da učim Kur’an, zikrim, počet ću klanjati noćni namaz… Međutim, sve se nešto drugo ispriječi… Ali nema veze, ima još vremena, zašto bih se pribojavao smrti, još sam mlad, nisam bolestan, a onda čovjek naiđe na ovakav članak i krv mu se zaledi u žilama kada vidi da Melek smrti uzima dušu i mladima, iznenada, iako ranije nisu bolovali

Adis Mustafić devetnaestogodišnjak iz Živinica sinoć je uslijed moždanog udara između 2 i 3 sata poslije ponoći preminuo u Austriji. Mladić iz Živinica u Austriji je radio. Inače prijatelji kažu da nije bio bolestan te da je bio dobar sportista. Redovno je išao u teretanu ali je također i trenirao nogomet u NK Priluk u Živinicama. Njegova rodbina i prijatelji su u velikoj nevjerici. Kažu da je bio veliki humanista, pomagao je ljudima u protestima ali i ovim zadnjim pred vladom TK. U društvu je dominirao kao šaljiv i kao pravi drugar koji je bio spreman učiniti sve za prijatelje. Volio je loptu i fudbalski teren.

Na njegovom Facebook profilu prijatelji ne mogu da se pomire sa činjenicom da ih je napustio mladi Adis. Ostavljaju emotivne poruke i prisjećaju se trenutaka provedenim sa njim. Neki od prijatelja kroz statuse i komentare skreću pažnju da dosta mladog svijeta kako tragičnim ishodima tako i kroz bolest nažalost napuštaju ovaj svijet…(istocnabosna.com)

Molimo Uzvišenog Allaha da se smiluje ovom mladiću i da ga uvede u Džennet!

Poslije čitanja ovog članka čovjek ne može a da se ne zapita: Šta bi bilo da sam ja bio na mjestu ovog mladića? Šta da je meni Melek smrti došao? Da li sam spreman da se susretnem sa Uzvišenim Allahom? Da li sam se dovoljno potrudio da uradim dobrih djela, djela od kojih zavisi moja vječnost na onom svijetu? Braćo i sestre, zapitajmo se kako koristimo svoje vrijeme, da li ga koristimo u hajru ili u besposlicama, jer doći će dan kada ćemo biti pitani u čemu smo proveli dunjalučki život.

Related posts

Leave a Comment