Poučne priče 

Razmišljanje jedne Bošnjakinje – ateistkinje iz Tuzle

Podijelite!

Asja F., profesorica engleskog jezika: “Kao ateistkinji smetaju mi stvari poput vjeronauke u školama, i ponekad me zna naljutiti što se tokom Ramazana apsolutno ništa ne dešava u gradu, posebno sada zadnjih godina kako se Ramazan poklapa sa ljetnim mjesecima. Ipak je ovo sekularna država i treba se znati da u ovoj državi, a i gradu, nisu svi vjernici, ne poste svi i ne smeta im “blud”, kako to neki vjernici nazivaju. Mi bismo i za Ramazan voljeli otići na koncert ili festival u Tuzli, što nekima očigledno smeta.

Često me vjernici, nakon što čuju da sam ateistkinja, pitaju: “A u šta onda vjeruješ” ili “Šta ti je smisao života”. Što se tiče smisla života, to mi je kratko i jasno – da budem sretna. Mislim da je to ono ka čemu svi težimo. Smisao života mi je da uživam u onome što ovaj svijet nudi, jer ne vjerujem da postoji neki drugi koji će me nagraditi. Smisao života mi je da ostavim nešto iza sebe, pa makar to bilo i samo drvo koje ću zasaditi. Smisao života mi je da ljude oko sebe, koje volim, učinim sretnima. Smisao života mi je da kad budem umirala ne žalim ni za čim.

Možda ovo nije dovoljno definisano i mnogi ce reći da nemam pojma sta mi je smisao života, ali znam definitivno šta nije. Nije mi smisao života da robujem nekom uzvišenom biću nadajući se da će on/a biti milostiva dovoljno da mi podari vječnu sreću u nekom drugom životu. Za mene je religija sredstvo kojim se modifikuje ljudsko ponašanje tehnikom zastrašivanja, a ako je nekome potrebna religija da bi bio dobar čovjek, definitivno ne vidim smisao u tome.” (Kameleon.ba)

Related posts

Leave a Comment