Poučne priče 

Allahova nafaka za sve, Allah, dž.š., garantuje nafaku …

Podijelite!

Stotinu pet puta u Kur’anu spominje se riječ er-rizk u različitim oblicima i različitim značenjima. Značenjsko polje ove riječi veoma je široko (njezino osnovno značenje je opskrba ili nafaka). To najbolje vidimo iz činjenice da su semantičari Kur’ana iznašli deset različitih značenja riječi rizk u Kur’anu. Naprimjer, rizk u trećem ajetu sure el-Bekare znači „davanje“; u dvadeset i petom ajetu ove sure rizk znači „hrana“; u trideset i sedmom ajetu sure Ali’Imran rizk je „voće“; u stotinu dvadeset i sedmom ajetu iste sure rizk je „nagrada“; u stotinu trideset i prvom ajetu sure Taha rizk je „džennet“; u petom ajetu sure el-Džasije rizk je „kiša“ i tako dalje. Na temelju ovoga zaključujemo da pojam rizk u Kur’anu ima veoma razuđeno značenje: od konkretnog materijalnog pa sve do duhovnog značenja najvišega reda. Nadalje, iz velikog broja kur’anskih ajeta u kojima se spominje ova riječ spoznaju se najbitnije istine u vezi s ovom velikom tajnom života i ljudske sudbine.

Značenje riječi rizk

Islamski učenjaci saglasni su da se rizkom ili nafakom označava sve ono što koristi ljudima u njihovom materijalnom (vanjskom) i duhovnom (unutarnjem) pogledu. Materijalni smisao odnosi se na ono što je potrebno za očuvanje tijela ili tjelesnog života, dok duhovni smisao podrazumijeva Allahov, dž.š., vjerozakon objavljen u Njegovim knjigama preko Njegovih poslanika s ciljem da se ljudi upute na korisno znanje i ispravnu spoznaju i praksu. Također, duhovni aspekt nafake podrazumijeva i smirenost (sekine), otkrivanje (kešf) i spoznaju (ma’rife) duhovnih istina koje uzvišeni Allah spušta na srca svojih iskrenih prijatelja (evlija). Imam Gazali kazat će da je duhovna (unutarnja) vrsta opskrbe časnija jer je njezin plod vječni život, dok vanjska opskrba jača tijelo u vremenski kratkom periodu. Uzvišeni Allah je na Sebe preuzeo odgovornost stvaranja obje vrste opskrbe i On velikodušno daje pristup objema tim vrstama, ali On daje opskrbu kome hoće i određuje je – veli imam Gazali u svome Maksadu (Komentar Allahovih lijepih imena).

Jedini Opskrbitelj (Er-Rezzâk) je uzvišeni Allah

Kur’an nedvosmisleno ističe nepobitnu istinu da je jedini Opskrbitelj uzvišeni Allah: „Opskrbu daje jedino Allah (innellahe Huve’r-Rezzak), Moćni i Jaki!“ (ez-Zarijat, 58) „Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani (illa ‘alellahi rizkuha)“ (Hud, 6) „A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani (Allahu jerzukuha), a i vas!“ (el-’Ankebut, 60) Ovi kur’anski ajeti kristalno jasno govore da je Allah, dž.š., jedini istinski Opskrbitelj i u to nema nikakve sumnje. Ovi ajeti nisu u proturječju s drugim ajetima u Kur’anu u kojima se rizk pripisuje i ljudima. Naprimjer: „Otac djeteta je dužan da ih prema svojoj mogućnosti hrani (lehu rizkuhunne) i odijeva.“ (el-Bekare, 233) “A kada diobi prisustvuju rođaci, siročad i siromasi, i njima nešto darujte (ferzukuhum minhu) i lijepu riječ im recite.“ (en-Nisa’, 6) Doista, uzvišeni Allah je Onaj Koji stvara opskrbu i opskrbljene, dostavlja je njima i daje im načine njezina korištenja. Nema drugog opskrbitelja niti davaoca osim Njega Uzvišenoga! A kada Uzvišeni Allah zavoli nekog roba – ističe imam Gazali – onda On učini da mnoga stvorenja zavise od njega; i koliko god on bude posrednik između uzvišenog Allaha i robova u odnosu na njihovu opskrbu, on će dostizati udio u ovom Allahovom atributu. Dakle, čovjek je razik (opskrbitelj) u smislu da dostavlja, proslijeđuje ili daje opskrbu drugome. Ovo se potvrđuje i jezičkom činjenicom da riječ rizk u arapskom jeziku može značiti i davanje (el-’ata’).

Allah, dž.š., garantuje nafaku

Ljudi i džini stvoreni su s velikim ciljem: da robuju svome Gospodaru („Džine i ljude stvorio sam samo zato da mi robuju.“) U ostvarivanju toga cilja uzvišeni Allah je ljudima olakšao, između ostalog, i time što im On garantuje njihovu nafaku tako da se oni mogu što više posvetiti ispunjavanju svog osnovnog životnog cilja. Allah, dž.š., je rekao: „A na nebu je opskrba vaša (rizkukum) i ono što vam se obećava.“ (ez-Zarijat, 22) „Naredi čeljadi svojoj da obavljaju namaz i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak.“ (Taha, 132) „Djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo.“ (el-En’am, 151) „Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo.“ (el-Isra’, 31) U ajetu sure el-En’am Uzvišeni prvo spominje očeve jer se u ovom slučaju pretpostavlja činjenica neimaštine te će otac biti zauzet stjecanjem nafake za novorođeno dijete, tako da neće biti u stanju otkloniti siromaštvo. Ali, Uzvišeni kao da im kazuje: Vi imate svoju nafaku i vaša nafaka rođenjem djeteta neće doći u pitanje, nego će nova nafaka doći za vaše dijete! U ajetu sure el-Isra’ prvo se spominju djeca, jer u ovoj situaciji nema siromaštva, ali se ljudi pribojavaju da će nastati uporedo sa rođenjem djeteta. Zato kao da im Uzvišeni poručuje: Njihova nafaka će doći prije vaše nafake! U citiranim ajetima Allah pruža čvrstu garanciju da je nafaka u Njegovoj Ruci, da svako ima svoju nafaku i da nema bojazni da će ona prestati, jer Allahov rizk neprestano teče: „(…) to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće prestajati!“ (Sad, 54) Zapravo, nafaka svakog ljudskog bića stvara se još u utrobi njegove majke. U hadisu od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Allah u maternici povećili jednog meleka koji govori: ‘Rabbi, (ovo je) sjeme! Rabbi, (ovo je) grudica zakačena! Rabbi, (ovo je) komadić mesa!’, pa ako Allah odluči da dovrši Svoje stvorenje, melek upita: ‘Rabbi, (hoće li biti) muško ili žensko? Nesretno ili sretno? Šta će mu nafaka biti? Koliko će živjeti?’, pa se to sve zapiše u utrobi njegove majke.“ (Buhari, 6595)

Nafaka se traži samo od Allaha

Nakon što nas je Uzvišeni Allah obavijestio u Svojoj Knjizi da je On jedini Opskrbitelj, da samo On daje i garantuje nafaku te da je On neovisan od ljudi u pogledu nafake (naprimjer u pedest i sedmom ajetu sure ez-Zarijat čitamo: „Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane.“), onda nam On naređuje da opskrbu ili nafaku tražimo samo od Njega: „(…) vi hranu od Allaha tražite (febtegu ‘indellahi’rrizka) i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! – Njemu ćete se vratiti!“ (el-’Ankebut, 17) Istovremeno Kur’an osuđuje da se nafaka traži od nekoga drugoga mimo uzvišenog Allaha: „Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas s neba i iz zemlje opskrbljuje?“ (Fatir, 3) „Da li su oni koji su u posjedu vašem izjednačeni s vama u onome što vam Mi dajemo?“ (er-Rum, 28) „Ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati?“ (el-Mulk, 21)

Allahova nafaka za sve

Uzvišeni kaže: „A kada je Ibrahim zamolio: ‘Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snadbij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!’ – On je rekao: ‘Onome koji ne bude vjerovao dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da uđe u paklenu vatru, a grozno će ona prebivalište biti!’“ (el-Bekare, 126) U stotinu dvadeset i četvrtom ajetu sure el-Bekare saznajemo da je uzvišeni Allah rekao Ibrahimu, a.s.: „Učinit ću da ti budeš ljudima u vjeri uzor (imam)!“ – našto je Ibrahim, a.s., zamolio: „I neke moje potomke!“ – tj. Rabbi, učini da i moji potomci budu uzori u vjeri (imami). Uzvišeni je odgovorio: „Obećanje Moje neće obuhvatiti nevjernike.“ U tefsirima se veli da je Ibrahim, a.s., mislio da je Allahova nafaka rezervisana samo za vjernike, kao što je to slučaj s imametom. Onda mu je Allah objasnio da nafaka obuhvata sva stvorenja: vjernike i nevjernike, za razliku od imameta koji je rezervisan samo za odličnike među vjernicima. Na ovu istinu Allah, dž.š., ukazao je u dvadesetom ajetu sure el-Isra’, rekavši: „Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.“
Nafaka i Allahov hikmet (mudrost)
“Allah je dobar prema robovima Svojim; On daje opskrbu kome hoće, i On je moćan i silan.” (eš-Šura, 19) “Kome hoće, Allah daje u obilju, i uskraćuje. Oni se raduju životu na ovom svijetu, a život na ovom svijetu prema onom svijetu samo je prolazno uživanje.” (erRa’d, 26) “Allah opskrbljujući vas daje jednima više nego drugima. Ali oni kojima je dato više ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zašto nisu na Allahovim blagodatima zahvalni!” (en-Nahl, 71) “Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje.” (eš-Šura, 27) Iz navedenih ajeta uočava se da je nafaka povezana s Allahovom odredbom i Njegovom mudrošću. U posljednjem citiranom ajetu uzvišeni Allah navodi razlog raspodjele nafake s mjerom, na način kako On hoće, kome hoće i koliko hoće. Isto tako, Allah, dž.š.: “opskrbljuje koga hoće bez računa” (Ali’Imran, 27); “onoga koga hoće opskrbljuje bez muke” (Ali’Imran, 37) i “daje kome hoće bez računa” (en-Nur, 38). Poruka ovih ajeta je da je nafaka direktno povezana s Božijom odredbom i snagom, i to mnogo više od svih drugih faktora i pretpostavki koje jesu neophodne da bi došlo do njezine realizacije. (M. Ša’ravi) Kur’anske riječi „On dobro poznaje i vidi robove Svo­je“ najbolje objašnjava slijedeći kudsi-hadis: „Dosljednost u vjeri neki od Mojih robova sačuvat će isključivo u izobilju, a kada bih ih osiromašio, izgubili bi tu dosljednost. Neki od Mojih robova sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz siromaštvo, jer kad bih ih učinio imućnima, ta dosljednost bi se pokvarila. Dosljednost u vjeri neki Moji robovi sačuvat će isključivo u zdravlju, jer kada bih ih učinio bolesnima izgubili bi tu vrlinu. Neki Moji robovi sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz kušnju bolesti, jer kada bih ih učinio zdravima, izgubili bi tu dosljednost.“ (Ša’ravi, Nafaka, 96)

Zadovoljstvo s malom nafakom

Kur’an podučava da malu nafaku ili njezino umanjenje treba shvatiti kao Allahovu kušnju čovjeku na ovom svijetu: „A kad mu (čovjeku), da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: ‘Gospodar moj me je napustio!’“ (el-Fedžr, 16) Dakle, Kur’an osuđuje čovjeka koji se ne strpi u takvoj situaciji. Čovjek treba biti zadovljan i s malom nafakom i u tome uvidjeti Allahov hikmet te imati na umu navedeni kudsi-hadis. Štaviše, zadovoljstvo s malom nafakom spada u odlike muslimana kao ummeta. Mufessir Zamahšeri u svome Keššafu prenosi od Ka’ba el-Ahbara da su učenici (havarijjun) upitali Isaa, a.s.: „Ruhullah, hoće li poslije nas biti još jedan ummet?“ On je odgovorio: „Hoće, Ahmedov ummet. Oni će biti mudri, znani, čestiti i bogobojazni ljudi koji će imati razumijevanje vjere (fikh) kao da su vjerovjesnici. Bit će zadovoljni malom nafakom od uzvišenog Allaha, a Allah će biti zadovoljan njihovim malim djelima…“ Naravno, ovdje treba napraviti razliku između Allahove kušnje putem umanjivanja nafake i smanjivanja nafake zbog činjenja velikih grijeha. U hadisu koga prenosi Abdullah ibn ‘Abbas, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kada se raširi otimačina tuđeg imetka u jednom narodu, njihova srca će se naliti strahom od neprijatelja; kada se raširi zinaluk u jednom narodu, povećat će se smrtnost u njemu; kada se u jednom narodu raširi zakidanje na litru i kantaru, smanjit će mu se nafaka; kada se u jednom narodu raširi nepravedno suđenje, rasplamsat će se krvoproliće u njemu; a kada se u jednom narodu počnu masovno iznevjeravati ugovori i sporazumi, onda će taj narod zaslužiti da njime vlada njegov neprijatelj!“ (Muvetta’ imam Malika, 476)

Zahvalnost Allahu na nafaki

Zar čovjek, nakon svega, može biti nezahvalan svome Stvoritelju na daru nafake? Zahvalnost Stvoritelju na nafaki nije samo puki čin ljudske pokornosti i poniznosti, već i garancija povećanja nafake. „Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati.“ (Ibrahim, 7), riječi su našeg Opskrbitelja i Uzdržavatelja. S druge strane, neiskazivanje zahvalnosti na nafaki podstiče njezino uništavanje. U kur’anskim kazivanjima naći ćemo potvrdu te činjenice (vidi, naprimjer, kazivanje o stanovnicima Sabe u suri Sebe’ ili primjer „vlasnika vrta“ u suri el-Kalem). Iz tih kazivanja zaključuje se da je jedan od ključnih faktora uvećanja nafake izvršavanje obaveza prema siromašnima u dijelu nafake koji je njihovo pravo. Isto tako, iz kur’anskih kazivanja spoznaje se da umanjenje nafake nastaje kao posljedica otuđivanja prava drugih ljudi, nevođenja računa o načinu stjecanja imovine te prisvajanja imovine jetima i siročadi. Pored neizostavne zahvale Allahu, dž.š., na svemu što nam daje, za uvećanje nafake neizbježana je iskrena bogobojaznost, tj. čuvanje od grijeha te povećanje ibadeta. Također, održavanje rodbinskih veza spada među faktore koji utječu na povećanje ljudske nafake. Traženje oprosta (istigfara) od Gospodara zbog počinjenih grijeha i propusta također je jedan od bitnih faktora uvećanja čovjekove nafake. Kur’an navodi znamenite riječi Nuha, a.s., koji je svom narodu govorio: „Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; / On će vam kišu obilnu slati / i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašće, i rijeke će vam dati.“ (Nuh, 10–12) Na koncu, valja biti svjestan da, i kad se ispune svi ovdje nabrojani faktori uvećanja nafake, ne mora značiti da će se automatski ostvariti i sve naše želje u pogledu nafake. Jer, konačni sud i odredba pripada našem Gospodaru, Koji dobro poznaje i vidi robove Svoje, i zna šta je najbolje za svakog čovjeka. Na nama je da se trudimo.

Autor dr. Almir Fatić/tewba.blogger.ba

Budi prvi i podijeli ovo sa prijateljima!

Related posts

Leave a Comment