Žena u islamu 

Pokajala se svome Gospodaru nakon 40 godina lutanja

Podijelite!

Događaj koji se desio prije nekoliko dana

Prije početka drugog predavanja u arapskoj džamiji, prišla mi je žena sa sinom i upitala: “Da li ja ovakva mogu prisustvovati tvom predavanju?” Pokazivala je svoju odjeću koja je odudarala od džamijskog ambijenta

Svaki povratak Allahu poseban je i veličanstven, ali kada se čovjek vrati svom Gospodaru nakon 40 godina lutanja u raznim grijesima, kada pronađe izlaz i svjetlost na kraju tunela, kada se vine u veličanstvene visine brzinom svjetlosti iz dubokog ponora bez dna… tada to zaslužuje posebnu pažnju i iziskuje zahvalnost Milostivom Gospodaru. Takav je bio povratak na Pravi put naše sestre Jasmine iz Klagenfurta. Ona zaista zavređuje našu pažnju, poštovanje i iskrene dove, pa ću ovu priču podijeliti sa vama.

Iako mi je sestra Jasmina prije našeg susreta poslala poruku, ja je, Allahovom voljom, nisam na vrijeme pročitala. Tokom mog boravka u Austriji, imala sam predavanja u različitim džematima. Prije početka drugog predavanja u arapskoj džamiji, prišla mi je žena sa sinom i upitala: “Da li ja ovakva mogu prisustvovati tvom predavanju?” Pokazivala je svoju odjeću koja je odudarala od džamijskog ambijenta. Poželjela sam joj dobrodošlicu i izrazila zadovoljstvo zbog njenog dolaska… I ona i njen sin pažljivo su saslušali predavanje. Sjedila je tačno isred mene i vidjelo se da svaku riječ upija kao spužva…

Nakon završetka, izvinila se što mora da ide jer joj je kod kuće ostala beba, ali je najavila da će možda doći i sutra u bosansku džamiju i obavezno u večernjem terminu u arapsku džamiju. Mi smo ostale da muhabetimo uz kahvu i slatkiše. Sestre sam zamolila da sljedeći put malo više pažnje posvete novim sestrama koje tek ulaze u vjeru.

Niko od njih nije poznavao ovu sestru niti ju je ranije viđao. Sutradan, konektovala sam se na internet kako bih postavila novi tekst objavljen na “Sebilu” i vidjela sam da me čekaju dvije poruke od iste osobe na Facebooku. Pročitala sam prvo posljednju poruku u kojoj je pisalo (prenosim doslovno): “E selam alejkum …bila sam sinoc na vasem predavanju u Klagenfurtu jedina otkrivena zena sjeticete se mene ..Jasmina..nazalost danas nemogu zbog male ali cu se sutra potruditi da dodjem, insAllah. Divno pricate u ime Allaha divim vam se…selam <3.”

Shvatila sam da je to poruka naše nove sestre. Zatim sam pročitala i poruku koju je ranije poslala i u kojoj traži savjet, pomoć za stanje u kojem se nalazi. Opisala je svoju tešku sudbinu, lutanje u grijesima i svoju svoju prvobitnu odbojnost prema islamu zbog prevelike islamfobije, a kasnije i interesovanje o ljudima praktičarima vjere koje toliki narod mrzi. Mislim da se na njenom primjeru vidi kako Allah spletke spletkaroša okreće protiv njih samih. Objasnila je da nikada nije klanjala, da nije osjećala potrebu da dovi, ni da živi u islamu, te da jedino zna proučiti Fatihu i Bismillu…

Njena poruka me jako pogodila. Željela sam da je što prije vidim, pa sam joj to i napisla i zamolila je da dođe na podnevsko predavanje u bosanskoj džamiji, pa ako treba da i bebu donese. Nestrpljivo sam čekala naš susret i jako se obradovala kada sam je vidjela među ostalim sestrama u džamiji…

Odmah sam počela predavanje na temu “Predznaci Sudnjega dana” koji su se već desili… Ona je veoma pažljivo slušala i očito se trudila da zapamti svaku riječ. Nakon predavanja, ručale smo i zajedno popile kahvu u ugodnoj, sestrinskoj atmosferi… Nakon proučenog ezana, ona mi se obratila stidljivim glasom i pitanjima koja su se nizala jedno za drugim… Opisala je na brzinu svoju situaciju i ja sam je pozvala da se bez odlaganja vrati svom Gospodaru, da prestane sputavati dušu koja toliko teži povratku Njemu, Milostivom, Samilosnom…

Obje smo plakale, grlile se i drhtale u tom zagrljaju, a naše sestre također su plakale slušajući naš razgovor. Ona je odmah poželjela da klanja ikindija-namaz koji je nastupio, ali nije bila prikladno obučena, niti je znala da se abdesti, niti da išta uči osim Fatihe… Nakon što sam joj objasnila da može klanjati učeći samo Fatihu, a da ću joj ja pomoći oko abdesta i da ćemo je obući za namaz, njenoj sreći nije bilo kraja.

Sestre su se trudile maksimalno da joj pomognu. Sestra Izeta donijela je dvije haljine koje je ranije vozala u autu u namjeri da ih proda. Ponudila joj je da izabere, ali ona je bila neodlučna, pa sam joj ja izabrala prelijepu crvenu haljinu. (Ovim gestom također se pokazalo šta znači sadaka podijeljena na pravo mjesto: Izeta je tako dugo prodavala te haljine, ali ih nije mogla prodati, ali onog dana sestre su se “otimale” za preostalom haljinom). Druga sestra poklonila joj je mahramu, a onda, nakon što smo zamolili hafiza da sačeka sa namazom, odvela sam je da uzme svoj prvi abdest.

Nikada neću zaboraviti te trenutke, taj osjećaj i ljepotu na licu naše sestre koja me pažljivo oponašala u uzimanju abdesta… Srce mi je lupalo ubrzano. Subhanallah, misli su navirale toliko brzo da, sada kad pomislim na šta sam sve u tom trenutku mislila, ne mogu da vjerujem da je to sve bilo sadržano u nekoliko minuta…

Tog dana naša sestra Jasmina prvi je put stala na namaz, prvi put pala Allahu na sedždu i prvi put podigla ruke u dovi… Takav ojećaj ne može se ničim mjeriti. Odmah nakon namaza poželjela je da što prije nauči sve što joj je potrebno za obavljanje namaza. Bila je prelijepa, tako sretna, dok su je sestre ljubile i suzama zalijevale. Hafiz joj je poklonio Ilimihal, da ga Uzvišeni Allah obilno nagradi, a ona je blistala od sreće kao da je dobila sva blaga ovoga svijeta…

U autu smo još dugo razgovarale i, nakon što sam procijenila da je ona potpuno spremna i za hidžab i potpunu pokornost Allahu, pozvala sam je da obavezno dođe sutra i da ćemo sutra, uz Allahovu dozvolu, upotpuniti njen iman…Sutradan naveče došla je lijepo obučena, sa onim sjajem na licu kakav se vidi samo kod istinskih pokajnika, povratnika Allahu, očišćenih od svih grijeha i otežanom vagom dobrih djela…

S obzirom na to da su tom predavanju prisustovale i nemuslimanke, prilagodila sam teme tome… Ipak, najveću pažnju i značaj pridala sam našoj sestri Jasmini koja je osjetila ljubav naših sestara i uživala u njihovom društvu. Pred kraj predavanja posvetila sam se njoj i direkto joj se obratila. Podsjetila sam je na 40 godina nepokornosti Allahu, lutanje u raznim zabludama i na tolike godine izgubljenog vremena… Otvoreno sam je pozvala da stavi hidžab, a nakon što je ona potvrdila da hoće, prišla sam joj i nekoliko puta ponovila isto, a ona je opet potvrdila da je ona od sada pokrivena…

Kako sam se uvjerila da nije znala ni da se abdesti dan ranije, imala sam potrebu da joj detaljno opišem pokrivanje i ponovo upitam da li zna da to znači izlazak napolje samo u hidžabu… Nakon njene potvrde, uslijedio je jedan srčani tekbir i odgovor “Allahu ekber”. Sestre su se takmičile koja će je prije poljubiti, uputiti dovu, pokloniti mahramu: jedna sestra iz Slovenije poklonila joj je haljinu… Sve smo plakale i u isto se vrijeme smijale… Našoj zajedničkoj sreći nije bilo kraja.

Subhanallah, ta noć će mi zauvijek ostati u lijepom sjećanju jer je sestra Jasmina pokazala šta znači istinski povratak Allahu, kako izgleda duša koja je uznemirena u griješenju…Narednog dana priznala je da njenoj sreći nema kraja, da joj je povratak Allahu riješio mnoge životne probleme, a kako i neće kada je Allah obećao da sve što ostavimo radi Njega, On će nadoknadit boljim…

Naša sestra je najbolji dokaz da se uz iskren nijjet i čvrst oslonac na Allaha može sve postići. Ona nevjerovatnom brzinom uči sure iz Kur’ana časnog. Ima jedno zdravo poimanje vjere i sama bježi od novotarija. Toliko je oprezna i željna ispravnog puta da to zaista zaslužuje divljenje. Njen muž i četvero djece velika su joj podrška, elhamdulillah, pa molim Uzvišenog Allaha da ovu porodicu učvrsti na Svom putu, da im boravak na dunjaluku učini blagoslovljenim, a konačno prebivalište da im bude Džennetul-Firdevs i ništa manje od toga.

Ponosim se svojom sestrom Jasminom, kao i ostalim sestrama u Klagenfurtu koje su joj sada podrška i trude se da joj olakšaju nadoknadu izgubljenog vremena. Molim Uzvišenog Allaha da ova ispovijest bude sebeb drugim sestrama da ne gube vrijeme i vrate se Onome koji obilno nagrađuje, ali i žestoko kažnjava! Amin!

Nađa Dizdarević

Related posts

Leave a Comment