Dove 

KOJE JE VRIJEME KADA SE DOVE PRIMAJU?

Podijelite!

Stvari radi kojih dova, uz Božiju pomoć, biva primljena: … –           prisustvo srca (prisebnost) pri učenju;

–           potpuna koncentracija na ono što se traži;
–           učenje u jednom od šest vremena kada se dove primaju (posljednja trećina noći; prilikom učenja ezana; između ezana i ikameta: iza dnevnih namaza; prilikom uspinjanja imama na minber pred džumu namaz pa dok se ne završi s klanjanjem i posljednji momenti iza ikindije – namaza tog dana);
–           skrušenost u srcu;
–           poniznost pred Gospodarem, blagost, strahopoštovanje;
–           kada se vjernik okrene prema Kibli;
–           dizanje ruku Allahu;
–           počinjanje sa hamdom – hvalom i zahvalom Allahu;
–         salavat (blagoslov) na Muhammeda, Njegovog roba i Pos­lanika
–           prije same želje se treba pokajali i tražiti oprost, a potom se obratiti Allahu;
–           dovu treba uporno i neumorno učiti, na lijep i laskav način;
–           obraćati se s nadom i strahom;
–           pozivati se na Njegova uzvišena imena i sifate (atribute);
–           prije dove milostinju udijeliti;
–           truditi se da se uče dove za koje je Poslanik i rekao da će biti primljene i koje sadrže najveće Allahovo ime.
Ove dove su sadržane u hadiskim zbirkama, a navest ćemo neke:
–           U Sunenima i Ibn Hibbanovom Sahihu se navodi hadis ‘Abdullaha b. Burejdea koji preko svoga oca prenosi da je  Poslanik, a.s., čuo jednog čovjeka kako govori: “Gospo­daru moj, ja zaista svjedočim da si Ti (jedini) Bog osim koga drugog Boga nema; jedan, Koji je utočište svemu. Koji nije rodio i rođen nije i Kome ništa ravno nije”, pa reče: “Ovaj čovjek je započeo dovu imenom zbog kojeg se želje ostvaruju i dove primaju”. U jednoj verziji se kaže: “‘Započeo si dovu najvećim Allahovim imenom”.
–           U Sunenima i kod Ibn Hibbana nalazimo hadis Enesa b. Malika kako je jedne prilike sjedio sa Poslanikom, a.s., u bli­zini čovjeka koji je klanjao. Nakon namaza taj čovjek poče učiti dovu: “Gospodaru moj, Tebi pripada sva hvala! Nema Boga osim Tebe! Ti se o svemu brineš; stvorio si nebesa i Zemlju, Uzvišeni i Plemeniti Gospodar«, upravitelju svega postojećeg” Na to Poslanik reče: “Ovaj čovjek se Allahu obratio Njegovim velikim imenom zbog kojeg se želje ostvaruju i dove primaju”.’ Ova dva hadisa Abmed prenosi u njegovom Musnedu.
–           Tirmizi u svome Džami’u bilježi hadis Esme, kćerke Jezida, da je Poslanik rekao: ‘Allahova najveća imena se nala­ze u ajetima:                                                            A vaš Bog – jedan je Bog! Nema Boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!’- ’Elif-lam-mim. Allah je – nema Boga osim Njega – Živi i Vječiti!’ (Ali ‘Imran,1. – 2). Tirmizi tvrdi da je ovo vjerodostojan hadis.
–           Hadis od Ebu Hurejrea,  u kojem Poslanik, a.s., kaže: “Ne razdvajajte se od riječi: ‘Ja ze-l-dželali ve-l-ikrani (Veličanstveni i Plemeniti Allahu,”).’
–           Tirmizi u svom Džami’u prenosi hadis Ebu Hurejrea da je Poslanik, a.s., teškim trenucima podizao glavu prema nebu, a kada bi učio dova, govorio bi: ‘ja Hajju, ja Qajjumu!’ (O, Živi, o, Vječni)”.
Ista zbirka bilježi hadis linesa b. Malika da je Božiji Posla­nik, a.s., rekao: “Allahova najveća imena se nalaze u tri kur’anske sure: El-Beqare, Ali Imran i Ta-ha”. Qasim zatim reče: ”Tražili smo ovaj ajet, pa nađosmo da je to: Živi i Vječni)
– Hadis Sa’d b. Ebi Veqqasa koji prenosi da je Poslanik rekao: “Dova Zennuna koju je učio u utrobi kita je bila:  ‘Nema Boga, osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio prema sebi! (El- Enbija’, 87). Kad god musliman prouči ovu dovu, Allah će mu to što traži dmogućiti”. Tirmizi kaže da je ovo sahih hadis.
–           Dva Sahiha bilježe hadis Ibn ‘Abbasa da je Božiji Poslanik, a.s., u tim situacijama govorio; “Nema drugog Boga osim Allaha, Uzvišenog, Blagog! Nema drugog Boga osim Allaha, Gospodara uzvišenog Arša! Nema drugog Boga osim Allaha, Gospodara zemlje i plemenitog Arša”.
–           Ahmedov Musned bilježi hadis ‘Alije b. Ebi Talib “Božiji Poslanik, a.s., me je naučio da u teškim situacijama izgovaram: ‘”Nema drugog Boga osim Allaha, Blagog, Plemenitog! Hva­ljen neka je i uzvišen Allah, Gospodar Arša uzvišenog! Hva­la Allahu, Gospodaru svjetova!’
–           U Musnedu se također navodi hadis Ibn Mes’uda u kome Bpžiji Poslanik, a.s., kaže: “Kada vas obuzme briga i tuga, pa proučite dovu: ‘Gospodaru, ja sam Tvoj rob, sin Tvog roba i Tvoje ropkinje. Moj život je u Tvojoj ruci; Tvoj sud je za mene pravedan – molim te, Allah u, svakim Tvoj im imenom kojim Si Sebe nazvao kojem Si nekog Svog roba naučio, u Svojoj Knjizi objavio ili nedokučivim ostavio – da Kur’anom obrađuješ moje srce, osvijetliš mi srce, otkloniš mi brigu i razbiješ tugu’ — Allah će otkloniti tu brigu i tugu te će na to mjesto staviti radost”. “Božji Poslaniče — upitaše – treba li da naučimo tu dovu?” “Svakako – odgovori – Svima koji su čuli preporučujem da je. nauče”,
–           Ibn Mesud kaže da je svaki poslanik u teškim trenucima pribjegavao tesbihu (veličanju Uzvišenog Allaha),
–           Ibn Ebi-d-Dunja u knjizi Primljene dove prenosi od Hasana priču o jednom asbabu ensariji’, Ebu Mu’alieku. “To je hio poznati trgovac. Trgovao je uz pomoć svog i tuđeg imetka. Bio je pobožan i pošten. Dok je jednom putovao, pred njega izađe razbojnik opasan oružjem i reče mu: ‘Daj mi sve što imaš, a onda ću te ubiti!’ Šta želiš postići time sto ćeš me ubiti? – upita ga on. – Uzmi moj imetak i pusti me da idem. Tvoj imetak ču uzeti, ali želim i da te ubijem’, reče mu razbojnik. ‘Ako već to želiš – reče ovaj pobožnjak, dozvoli mi da klanjam četiri rekata.’ ‘Klanjaj to što želiš, reče mu. Pobožnjak uze abdest i obavi četiri rekata nama­za. Na posljednjoj sedždi je proučio dovu:
‘Dragi Allahu, Vladaru ‘Arša uzvišenog, o, Ti koji radiš ono što želiš, ob­raćam Ti se radi Tvoje neizmjerne moći, neprikosnovene vlasti i svjetla koje je ispunilo sve kutke Tvoga Arša, da me sačuvaš zla ovog razbojnika! O, Ti koji daješ pomoć, pomozi mi (tri puta)’.
U tom trenutku se pojavi konjanik sa ispruženim kopljem. Kada ga ugleda, razbojnik krenu ka njemu, ali ga konjanik probode i usmrti. Zatim dođe do Ebu Mu’alleka i reče mu: ‘Ustani!’
‘Ko si ti? Allah te je poslao da me spasiš.’ ‘Ja sam melek sa če­tvrtog neba. Kada si učio dovu, začulo se zveketanje nebe­skih vrata. Kada si proučio drugu dovu, začulo se hlupanje vrata. Kada si treću dovu proučio, rekoše mi da je (Allahov rob, vjernik) u nevolji. Zamolio sam Allaha da mi dozvoli da ubijem ovog razbojnika”, Hasan zatim reče: “Ko uzme abdest, zatim klanja četiri rekata namaza i prouči OVU do­vu, Allah, dž.š., će mu uslišati molbu bio on u nevolji ili ne”.
Odlomak iz knjige: Bolest i lijek autora Ibn Kajjima
Prevodilac Fahrudin Smajlović
Izdavač Bookline, drugo izdanje 2011.
Str 349.
Knjigu možete naručiti na tel: 061 575 652
Akos.ba

Related posts