Islamski brak 

Koliko puta muž mora prići ženi u toku jednog mjeseca?

Podijelite!

Kada pogledamo razmišljanja islamskih pravnika u vezi s tim vidimo da se oni slažu da je dužnost mužu imati odnos sa svojom suprugom. Tako hanefije kažu da žena ima pravo od muža tražiti intimni odnos, jer i ona ima pravo u tom pogledu kao i on. Kada ona to od njega zatraži, on je dužan odazvati se, isto kao što je ona dužna odazvati se kada on to od nje traži.(Vidi: Kasani, Bedai‘us-sanai‘, 2/331.) Malikije kažu da je intimni odnos dužnost muža kada nepostoji zapreka za to. (Vidi: Ibn Džuza, El-Kavanin el-fikhijje, str. 211.) Te stavove možemo poduprijeti činjenicom da one imaju ista prava kao i dužnosti. U pogledu tih prava i obaveza Allah, dž.š, kaže: ”One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, po zakonu, samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.” (El-Bekare, 228.) Dakle, kako muž ima pravo da traži intimni odnos od svojom ženom, isto tako žena imaju pravo da to traži od svoga muža. A koliko je to muževo pravo veliko vidimo iz sljede
ćih hadisa: Poslanik, s.a.v.s, rekao je: ”Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kad god muž pozove svoju suprugu u njenu postelju pa ona to odbije,Onaj koji je na nebesima ljut je na nju sve dok sa njom ne bude zadovoljan (tj. dok se ona neodazove svome mužu).” (Muslim, Sahihu Muslim, ”Kitabun-nikah”, br. 1736.) ”Kada žena napusti postelju svoga muža, meleki je proklinju sve dok se ne vrati.” (Buhari, Sahihu-l-Buhari,”Kitabun-nikah”, br. 5194.) ”Kada muž pozove svoju ženu radi svoje potrebe (tj. intimnog odnosa) neka se odazove pa makar (pripremala hranu) na pećnici.” (Trimizi, Sunen, ”Kitabur-rida”, br. 1080.)

Uprkos činjenici da se islamski pravnici slažu u pogledu obaveze intimnog odnosa, oni se razilaze po pitanju kako često muž mora prilaziti svojoj ženi. Šafije kažu da je to dužnost jedanput. Oni kažu da je to muževo pravo, a on se svoga prava može odreći. (Vidi: Nevevi, El-Muhezzeb, 2/66.) Neke hanefije kažu da je to dužnost jedanput, a više od toga je obaveza u smislu da se izvrši Njegova naredba da se prema ženama lijepo postupa. (Vidi: Kasani,Bedai‘us-sanai‘, 2/331.) Hanbelije kažu da je to dužnost barem jedanput u četiri mjeseca ukoliko ne postoji zapreka. Kao dokaz oni uzimaju ajet: ”Oni koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; i ako se vrate ženama, pa, Allah zaista prašta i milostiv je, a ako odluče da se rastave, pa, Allah doista sve čuje i sve zna.” (El-Bekare, 226-227.) Dakle, on mora ili prići svojoj ženi u roku od četiri mjeseca ili se sa njom rastaviti, ukoliko ona to od njega traži. (Vidi: Behuti, Keššafu-l-kina‘, 5/214.)

Ibn Hazm kaže da je dužnost,ukoliko je muž u stanju, prići supruzi barem jedanput u periodu njene čistoće. Ukoliko tako nepostupi biće nepokoran Allahu Uzvišenom. Kao dokaz on uzima Kur‘anski ajet: ”A kada se okupaju onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio.” (El-Bekare, 222.) (Vidi: Ibn Hazm,El-Muahlla bi-l-asar, 9/174.) Koliko se sjećam, ima učenjaka koji kažu da ženi treba prići svake četvrte noći. Oni kažu da muž, s obzirom da može imati četiri žene, dakle da kod svake bude svaku četvrtu noć, ima pravo da tri noći ne prilazi ženi.Ovako su islamski pravnici odgovorili na tvoje pitanje. Međutim, smatram da je pogrešno pitanje postavljati na ovaj način i u tom duhu na njega davati odgovor. To zbog toga što se time ne uzima u obzir svrha i cilj šerijatske odredbe da se zasnivaju bračne zajednice i da ljudi žive ubraku. Životom u bračnim zajednicama postižu se mnogobrojni ciljevi. Među najznačajnijim je i taj da bračnim životom muž i žena nalaze, kroz intimni odnos, smiraj za svoje strasti i tako štite jedno drugo od bluda i mnogih drugih vrsta nemorala. Zbog toga smatram da to pitanje treba posmatrati s pozicije dužnosti bračnih drugova da intimnim odnosom pruže potrebnu zaštitu jedno drugom. Prema tome, pogrešno je govoriti otome koliko puta muž mora prići svojoj ženi s obzirom da se ljudi u pogledu potrebe za intimnim odnosom razlikuju. Ispravno je reći da je muž obavezan udovoljiti potrebama svoje supruge u tom pogledu, dakle pružiti joj potrebnu zaštitu, omogućiti joj da ona kod njega nađe potpuni smiraj, kao što je i žena dužna udovoljiti njegovim potrebama. Ukoliko muž nije u stanju udovoljiti potrebama supruge, ona može tražiti razvod braka, a može se i strpiti ako hoće. Isto tako, ako supruga nije u stanju udovoljiti muževim potrebama on ima tri mogućnosti da riješi to pitanje: da ženu pusti i traži drugu, da je zadrži i oženi drugu, s obzirom da u isto vrijeme može imati četiri žene ili da se strpi i ukroti svoje strasti postom, dijetom itd. Kao potpora takvom razmišljanju mogu se uzeti sljedeći dokazi. Uzvišeni Allah kaže: ”Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća.”(El-Bekare, 187.) Iz citiranog ajeta indirektno razumijemo da su muž i žena jedno drugom zaštita od bluda time što žive intimnim bračnim životom, jer je Allah, dž.š, nakon što je spomenuo intimni bračni život, rekao da su muž i žena odjeća jedno drugom, a odjeća znači zaštita, s obzirom da ona štiti čovjeka od hladnoće i vrućine. Muž i žena, kako su ovaj ajet protumačili Ibn Abbas, Mudžahid, Seid b. Džubejr i drugi, jedno kod drugog nalaze smiraj. (Vidi:Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur‘an el-‘azim, 1/298.) Dakle, intimnim odnosom oni smiruju svoje strasti,tako da šejtan ne može iskoristiti te njihove strasti i gurnuti ih u nemoral. Ukoliko jedna stranane udovolji potrebama druge strane taj smiraj će izostati i za dotič
nu stranu možemo reći da nije izvršila svoju obavezu. Nadalje, šerijatski termin za oženjenu osobu je riječ muhsan. Ona je izvedena iz korjena hasune što znači biti dobro utvrđen, nepristupačan, bitičist, neporočan,nevin itd. Dakle riječ muhsan ukazuje da je oženjena i udata osoba u okrilju zaštite koju joj pruža brak, a ta zaštita postiže se, prije svega, intimnim odnosom. Sam bračni ugovor u svojoj biti sadrži obavezu da muž i žena jedom drugom pružaju tu zaštitu. Upravo zbog toga Poslanik,s.a.v.s, naredio je mužu da, kada udovolji svojoj potrebi, prije negoli njegova supruga udovolji svojoj, da je ne ostavlja sve dok i ona ne udovolji svoju potrebu. (Ebu Ja‘la, Musned, od Enesab. Malika.) Iz općih šerijatskih pravila možemo razumjeti da su supružnici dužni jedno drugom pružiti tu zaštitu u granicama svojih mogućnosti, jer Allah, dž.š, ne opterećuje čovjeka preko njegove sposobnosti. Na kraju, možemo zaključiti da je muž dužan prići supruzi onoliko puta koliko ona osjeća potrebu za tim, dakle koliko je njoj potrebno da nađe svoj mir. Ukoliko on nije u stanju da udovolji njenim potrebama, ona može to da trpi ili, pak, da traži razvod braka, a Allah dž.š,najbolje zna.

doc. dr. Šukri H. Ramić, dekan Islamske pedagoške akademije u Zenici i član Rijaseta islamske zajednice u BiH

Budi prvi i podijeli ovo sa prijateljima!

Related posts

Leave a Comment