Islam 

Obaveza slijeđenja Istine

Podijelite!

Uzvišeni Allah je svoje robove stvorio sklonim da spoznaju Istinu, da se uvjere u nju i prihvate je. On je u njihovoj prirodi usadio ljubav prema njoj i odvratnost prema laži. Kao što stoji u hadisu Ijjada ibn Himara: “Ja sam Svoje robove stvorio u čistoj vjeri (ar. hunefae) pa su ih zaveli šejtani te su im zabranili ono što sam im Ja dozvolio, a dozvolili su im ono što sam im Ja zabranio i naredili im da Meni širk čine, u stvarima o kojima im nisam spustio dokaz.“

Svaki čovjek mora očistiti svoju namjeru prilikom traženja istine i mora nastojati da od sebe otkloni neznanje i pristrasnost. Naime, tri su stvari koje uzrokuju ukor, grijeh i kaznu:

Prva: Ostavljanje istine nakon njenog objelodanjenja i pojašnjenja.

Druga: Podbacivanje čovjeka u njenom traženju kako bi mu se pojasnila.

Treća: Okretanje od traženja njene spoznaje zbog strasti, lijenosti ili nečega drugog.

Ove su tri stvari najveća nesreća. Zbog njih se upropaštava vjera. Ljudi su se u ovom vremenu podijelili na ove vrste, a svaka vrsta od njih zadivljena je sobom i smatra da je na stupnju potpunosti u znanju i vjeri. Ovo je od šejtanskog varanja i obmanjivanja. Nema snage ni moći bez Allahove pomoći.

Uzvišeni Allah je obavezao i naredio muslimanima da se prilikom spora vrate Njegovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Vjerovjesnika. Uzvišeni kaže:

فَإِنْ تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللَّهِ وَالرَّسُولِ إِنْ كُنْتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ ۚ ذَٰلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلًا

„A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet! To je bolje i posljedice su ljepše! (An-Nisa’,59)

Obraćanje Allahu jeste obraćanje Njegovoj Knjizi, a obraćanje Poslaniku jeste obraćanje njemu u toku njegovog života, a nakon njegove smrti, obraćanje njegovom sunnetu. Ajet ukazuje da onaj ko se kod spora ne obrati Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Vjerovjesnika, taj nije vjernik. Allah, dželle šanuhu, kaže: „…ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet!“

Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio o mnogim smutnjama i razilaženjima koja će se dogoditi nakon njega među njegovim sljedbenicima i to u pitanju osnovnih načela islama i njihovih ogranaka, u pitanju prakse, shvatanja i uvjerenja. Kao što se spominje u hadisu kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi od Irbada ibn Sarije: “Zaista, ko poživi od vas vidjeće mnoga razilaženja, pa se držite mog Sunneta i Sunneta pravednih i upućenih halifa poslije mene, čvrsto se držite toga.”
Allah, dželle šanuhu, nam nije naredio, a ni Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se kod spora i razilaženja obratimo onome na čemu je većina ljudi.

Allah, dželle šanuhu, nije rekao a ni Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da ljudi iz svakog vremena gledaju u ono na čemu je većina njihovih suvremenika pa da ih slijede.

Naprotiv, obaveza ljudima jeste da se obrate Allahovoj Knjizi, sunnetu Njegovog Vjerovjesnika, sunnetu njegovih pravovjernih i upućenih halifa i onome na čemu su bili ashabi , tabiini i predvodnici muslimana.

Sljedbenici istine bili su manjina u prošlosti, a bit će to i u budućnosti zato se čovjek ne treba žalostiti zbog malog broja sljedbenika istine a velikog broja onih koji im se suprotstavljaju.

Divno li je rekao Alija ibn Ebu Talib: ”Uistinu, istina se ne prepoznaje po ljudima. Spoznaj istinu znat ćeš njene sljedbenike.”

Također, kao što je rekao Ebu Šama: “Pošto je došla naredba o pridržavanju o držanju za zajednicu (džemat) time se misli na praćenje istine i njeno slijeđenje, iako su oni koji je se drže malobrojni, a oni koji se s njom kose mnogobrojni. Jer, istina je to na čemu je bio prvi džemat od vremena Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, a ne gledaj u mnoštvo sljedbenika laži poslije njih.”

Svaki razuman čovjek se treba čuvati od poistovjećivanja sa nevjernicima koji kažu o vjernicima: “ ‘Da je kakvo dobro, ne bi nas oni u tome pretekli.’“, (Al-Ahqaf,11);
“I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: ‘Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?’“
 (Al-An’am, 53)

Neko od ispravih prethodnika je rekao: “ Niko nije ostavio istinu a da se u sebi nije uzoholio“.
A Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je oholost protumačio da je to odbacivanje istine i ponižavanje ljudi.”

Musliman, posebno u vremenu smutnje treba da što više uči dovu onako kako to bilježi Muslim i drugi od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ustao noću, govorio: „Moj Allahu, Gospodaru Džebraila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, vidljivog i nevidljivog svijeta, Ti ćeš presuditi robovima Svojim u onome oko čega se razilaze. Uputi nas iz Svoje milosti na istinu u onome oko čega se razilaze, uistinu Ti upućuješ koga hoćeš na Pravi put.“ Kraj…

Related posts

Leave a Comment