Zanimljivosti 

U BOSNI JE VIŠE GOLOTINJE NEGO SIROTINJE

Podijelite!

U BOSNI JE VIŠE GOLOTINJE NEGO SIROTINJE

RAMO: Es-Selamu ‘alejkum, Salko.
SALKO: Ve ‘alejkumu-s-selam, Ramo.
RAMO: Đe si, Salko, stani, deder, malo,
i egleniši mi je l’ i tebi plaho ugrijalo?!
SALKO: Uh…šuti, moj dobri Ramadan-beže,
jašta je neg’ ugrijalo, ama sve gori i žeže,
a, eno, butum svi u debelu hladovinu bježe.
RAMO: I ja sam to, ašićare, skont’o i zapazio,
pa ti nijesam nikako iz hladovine izlazio,
otvorimo ‘vako ja i moja sijeda Fata,
sve butum pendžere i sva kućna vrata,
pa siđemo u prizemlje odozgore sa sprata,
ne bi l’ nekako ovog ljeta živi ostali,
jer, brate, ova vrućina, ašićare, sve pali!
a mora da si zbog sunca stavio te naočali?!
SALKO: Nijesam zbog sunca, moj ahbabu i brate,
već zbog drugijeh belaja koji me prate!
RAMO: Ama, kakve si to im’o belaje i muke,
dok si naturio te mrke, crne đozluke?!
Sad mi više, ličiš na italijansku mafiju,
nego na Salku, mog jarana i komšiju,
eto, izgledaš k’o da si kren’o na morsku plažu,
đe te ono raznijem uljima trljaju i mažu,
a one rospije butum svoje tijelu narodu izlažu!
SALKO: E, uprav’ zbog toga sam i kupio ove crne đozluke,
da skratim sebi ove belaje, đunahe i muke.
RAMO: Estagfirullah, Salko, šta mi to besjediš,
da nijesi, možda, na džine uspio da udariš,
ja l’ si na sihire nabas’o, ne do Bog,
šta ovo, ljudi, bješe od komšije mog?!
SALKO: Ama, jok, nijesam ih stavio da iđem na plažu,
đe one golišave svoja tijela i zinete izlažu,
već sam stavio ove mrke, crne sunčanice,
da u svojoj rođenoj čaršiji zaštitim lice,
i da s njima od đunaha sačuvam svoje oči,
jerbo mi ljeti namah pritisak plaho skoči,
kad viđam ove ženske, i stare i mlade,
kako se oblače, šta čine i šta rade!
RAMO: I, k’o đoja, kad te crne cvikere staviš,
onda se pravi mu’min i pobožnjak praviš,
i više ti, onda, oči za ženskinjem ne lete,
pa jih, onda, ne mjeriš od glave do pete?!
SALKO: Uh…tobe ja Rabbi, Ramo, ne budi dijete,
nikada ih nijesam mjerio od glave do pete,
ll’ mi nekako bolje paše, godi i štima,
u ovijem mrkim, crnim cvikerima,
belćim, kroz njih nije slika prava,
pa se u njima sve, ašićare, ne odslikava!
RAMO: Jah… eto kakav je tuhafli vakat nast’o,
pa ni stari dedo u njemu nije miran ost’o.
Eto, jučer kad sam naiš’o ovom svojom džadom,
iš’o sam za jednom curom plaho, brate, mladom,
aman ja Rabbi, da vidiš kako se samo ona kreće,
a na njoj ima samo jedna krpica od odjeće,
eto, ja svojoj Fati, moram ti ovo iskreno reći,
u toj krpici ne bih dao ni u krevet leći,
a ona cura, eto kakav ti je sad vakat i moda,
u toj krpici, gotov’ gola, po čaršiji hoda!!!
SALKO: Uh…uh…Ramo, eno ti u školi moje unuke, čak,
gotov’ kod svake cure se vidi, bilesi, i pupak!
Koja cura ti danas prekrije, k’o insan, svoja leđa,
namah počne druge po čaršiji da ljuti i vrijeđa,
a koja se drzne pa danas svoj pupak pokrije,
namah joj se čaršija, tako zaostaloj, smije,
pa mora, jadnica, od njih da se skriva i krije,
baš k’o da nije, ne do Allah, čitava i zdrava,
nego da je bolesna, zaražena i šugava!!!
RAMO: Eto, pogledaj, ahbabu, ovog evropskog ciganluka,
i, ašićare, ovog njihovog moralnog poganluka,
Francuska zabrani u svojim demokratskim školama,
da se nosi skladna odjeća i muslimanska mahrama,
a svim silama podstakoše ovu duhovnu sirotinju,
skidanje odjeće i ovu hajvansku golotinju!!!
SALKO: Bilesi je sada i svakom ahmaku skroz jasno i vidno,
da i hajvan repom prekriva svoje mjesto stidno,
a ova ti moderna žena dvadesetog vijeka,
jedva nekako izdrži i na jedvite jade dočeka,
da vrući mjesec juni, juli i avgust nastane,
pa da svoje tijelo drugom izloži i dadne,
i, evo, ovijeh mjeseci najveća izložba cvjeta,
izložba ženskog tijela, diljem čitavog svijeta,
pa se sva dunjalučka galerija na to svela,
da u njoj bude izlaganje ženskoga tijela!!!
RAMO: Aferim, Salko, moram ti priznati, brate, i ja,
da je ova pijaca ženskog tijela postala najjeftinija!
Skuplji je i kupus, i grah, i krompir i salata,
od ženskih ruku, nogu, pupka, leđa i vrata!
SALKO: Ama, zato sam ti ja ove crne cvike i natak’o,
ne bi l’ nekako od ovijeh zijanćera umak’o,
al’ će mi biti, bezbeli, teško, svakako!
RAMO: Jakako… dakako… sve je krenulo naopako!!!

Šefik Kurdić
(“Egleni Rame i Salke”)

Related posts