Poučne priče 

SRBIN KOJI JE BIO NA “LIJEČENJU” KOD SIHIRBAZA

Podijelite!

Poučna priča jednog Srbina koji je, i nakon užasnog iskustva sa navodnim hodžom, uz Allahovu dozvolu i milost, odlučio da pređe na islam

E, onda je uzeo Mushaf, crni, sjećam se, i počeo, kao da se moli, da okreće glavu gore-dolje, lijevo-desno i onda je pustio knjigu. Knjiga se otvorila na određenoj stranici. Eee, tu sad počinje drama. Čovjek počinje da mi priča neke stvari koje samo ja znam o sebi…

Kao mlad, naivan i radoznao krenuo sam jednog dana sa tadašnjom djevojkom i njenom mamom kod žene koja “pomaže” ljudima tj. vračare. Uvijek sam vjerovao da Bog postoji i da reguliše sve u kosmosu, ali nikad nisam bio pokoran, kada mi ne ide u životu mislio sam da je to zbog toga što nemam u kući ikonu, kandilo i krst na zidu. Ona žena mi je napravila neki sihr vjerovatno, tako da mi se život okrenuo naopačke, poludio sam za tom djevojkom iako je ona prije toga nekoliko godina jurila za mnom. Otišao sam u vojsku, sa njom sam raskinuo, ali i dalje mi nije bilo dobro. Kada sam došao iz vojske, poslije nekoliko dana jedna Ciganka nam je došla u kuću i uzela mi dlan da ga pogleda i počela da priča neke stvari o toj djevojci koje nije znao niko osim mene. Na kraju se ponudila da me izliječi od magije, ali da joj majka da 3.000 eura. Naravno, ljubazno smo je ispratili i zahvalili se na usluzi.

Počeo sam da idem u crkvu, da se molim Bogu, ali ništa nije bilo bolje. Tada sam počeo da razmišljam da nešto nije uredu sa mojim pristupom Uzvišenom Stvoritelju! Kako ja molim svetog ovog, pa svetog onog, pa ljubim ovu ikonu, pa onu! Pa ljubi krst, pa ljubi ovo, ljubi ono! Moj dobar prijatelj svršenik bogoslovije uvijek mi je bio na raspolaganju da pričamo o Bogu, kako prevazići krizu, zaštititi se od zla. Jednog dana mi reče kako mi ni on niti bilo koji drugi pop mi ne može pomoći, ali njegov prijatelj hodža može sigurno. Upitao sam gdje živi, on mi reče da živi stotinu metara od mene. Prvo sam se pitao odakle hodža u mom selu kad nema nijednog muslimana ni u mom selu ni i u okolini, možda poneka albanska ili goranska porodica koji drže pekaru ili poslastičarnicu. Onda mi prođe kroz glavu kako sam uvijek za Bajrame volio da slušam starog muftiju na televiziji, kada mi je bilo jasno da su Allah i pravoslavni Bog – jedan Bog! Kada sam poslovno išao u Bosnu, uvijek sam se okretao kada bih vidio džamiju, ali nikad nisam imao hrabrosti da stanem i uđem,  pogledam, upitati nekog nešto.

Pop je pitao hodžu za mene i dao mu moje ime i prezime, datum rođenja i ime i prezime moje majke, ali djevojačko prezime. Poslije nekoliko dana hodža je poručio da dođemo, da sam u jako lošem stanju. Otišli smo kod njega i najljubaznije nas je dočekao, stavio je kapu (ahmediju), da mi Allah oprosti, bio mi je smiješan sa kapom jer je izgledala kao da ju je on sam pravio, pa nije mu baš uspjelo. Prvo je počeo da mi priča o islamu, prvo što sam prihvatio srcem i pameću da je Bog Jedan, drugo sam prihvatio odmah da Isus nije Božiji sin, nego poslanik, jer to mi je uvijek budilo sumnju dok sam išao u crkvu. E, onda je uzeo Mushaf, crni, sjećam se, i počeo, kao da se moli, da okreće glavu gore-dolje, lijevo-desno i onda je pustio knjigu. Knjiga se otvorila na određenoj stranici. Eee, tu sad počinje drama. Čovjek počinje da mi priča neke stvari koje samo ja znam o sebi. Da ne detaljišem mnogo, dao mi je zapis i rekao da ga čuvam! Izvadio sam tada 50 eura da častim efendiju, ali njegove riječi će mi ostati u glavi: “Ja Boga ne prodajem.” Meni je stvarno bilo bolje jedno vrijeme. Upitao sam druga popa što se ne ženi, da počne da radi kao sveštenik, a on mi reče: “Jesi li lud?! Jesi vidio da smo na pogrešnom putu, hoćeš da ljude pozivam u Vatru?” Znači sebebom hodže, pop je bio spreman da pređe na islam!

Jedno vrijeme sve se odvijalo lijepo, a onda počinju musibet: gubitak imetka, časti, novca, porodica u problemu… Kad više nisam znao ni gdje ću ni šta ću, odem u crkvu i molim se samom Bogu! Ljudi su primijetili, a i sveštenik da ne ljubim ikone, da se ne krstim pa su me kritikovali i tada sam prestao da idem u crkvu. Nazvao sam druga popa da ga pitam za hodžin broj, a on mi bijesno odgovori: “Ma pusti ga u ……..” Kada sam upitao da mi to pojasni, on je rekao da nije bitno i da ne može da priča. Prije toga vidio sam da se pop oholi i pustio sam ga. Nekako pronađoh broj od hodže, čuo sam se sa njim i sutra je došao kod nas sa knjigama. Isto je uradio kao i prošli put, rekao nam je da nam se Allah smilovao i poslao njega da nas poduči vjeri, da ne možemo očekivati dobro od Allaha a da ne izvršavamo dužnosti prema Allahu! Otac mu je ponudio pare za dolazak, a on opet reče da ne prodaje Boga i da njega interesuje samo Džennet! Komplet porodica spremna da krene putem islama! Eeee, poslije počinje pakao!

Gledajući u knjige mlađoj sestri, zapisano je da će da je udari auto, ali on može da spriječi tako što ćemo mu dati 2.800 eura koje on navodno šalje u Novi Pazar pa se oni tamo mole i poslije se te pare kao zekat vraćaju nama! Meni je postalo sumnjivo sve to, ali šutiš kao opčinjen. Palio je zemlju na ringli od šporeta, zemlja se užari kao žar od cigarete, varnice iskaču odatle, pili smo vodu što nam je donosio i kupali se u njoj, tražio nam nokte i kosu da nas liječi. Majci je bilo sumnjivo jer se pare ne vraćaju, a otac i majka su išli od vrata do vrata da pozajme pare, tad je cifra narasla već preko 6.000 eura, mi smo bili dužni i prije toga, a on nas je uvalio u još veći problem. Posvađao nas je u kući sve i onda je on zavladao. Meni je pričao neke stvari da sam počeo da mrzim svoju majku. Inače da pojasnim, on je imao neku igru brojevima, pa koji broj ajeta se otvori onda množi i sabira. Zekat smo davali svaki mesec po 7.900 dinara!

Pošto sam čitao Kur’an i mnoge druge knjige što mi je donio, pročitao sam da zekat ne daju oni koji su zaduženi, on se tada naljutio i nije nam se javljao jedno vrijeme. Otac i sestra su bili zaluđeni, a ja sam počeo da sumnjam odavno u njega, ali ne znam ni ja možda zbog sihra, majka je govorila da je prevarant i stalno je bila svađa u kući. Jednom prilikom majka i ja smo ostali sami i počeli da pričamo. Ja sam joj rekao da hoću da odem u prvu džamiju da se raspitam, jer dvije godine ga molim da me nauči da klanjam, da idem u džamiju, on mi je govorio uvijek da u džamiju idu nevjernici. Otišao sam u džamiju i sve saznao!

Čovjek je lažirao papire i da ima privatnu firmu koja mnogo dobro radi, jednom dođe kod nas skromno u autu od 500 eura, drugi put u autu od 25.000 eura! Kada je sve bilo jasno, rekao sam ocu šta sam uradio, da sam išao u džamiju, a on se naljutio na mene jer se uplašio da će hodža da sazna i da nam neće više pomagati. Tada sam rekao da nam je pomogao da se zadužimo i osiromašimo više! Braćo moja, toliko nas je zaludio da mu damo po 1.000 eura na gomilu, a u kući nekad ima, nekad nema samo hljeba da jedemo. Pošto nas je plašio da će zvati u Novi Pazar da nam vrate pare, pa će mi sestra poginuti, a ja ću se razboljeti i živjeti kao biljka, ovoga puta otac ga je nazvao i rekao da hoće pare natrag, e onda vračara počinje da se davi polahko! Zove mene pa me nagovara da napustim porodicu, da mi on plaća stan. Ja mu rekoh da hoću i on dođe kod nas kući da nam saopšti da sutra pare stižu i da smo završili, ali da će nas zadesiti sudbina koju nam je predvidio!

Kada sam mu saopštio da sam prihvatio islam i klanjao džumu, on mi reče da lažem jer on je bio baš u tom dijelu džamije gdje sam i ja a nije me vidio. Počeo sam da vičem na njega, a on, jadan, samo što ne padne u nesvijest, pa hoće kući da ide, a ja mu ne dam. Na kraju ga je otac pustio. Poslije toga smo se vidjeli još dvaput, ali neću o tome. Pare nam nikad nije vratio, još uvijek plaćamo tu školu.

Ja sam u islamu već četiri godine, klanjam, postim, zekat ne dajem jer imam još dugova. Moji ukućani nisu ostali u islamu, čak se i protive što sam musliman, ali popuštaju polahko. Ženu nisam našao jer sam za Srbe musliman, a za muslimane sam Srbin, ali ako mi je Allah odredio da ću naći ženu, oženit ću se, ako nije, neću nikad! Neka su selam i salavat na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda njegovu časnu porodicu, sve ashabe i sve koji ga slijede do Sudnjeg dana! Amin!

Jusuf

Related posts

Leave a Comment