Poučne priče 

SVAKOG DANA NAKON SABAH-NAMAZA IZAĐEM IZ KUĆE. PROVODIM VRIJEME OVDJE KAKO MOJU SNAHU NE BI…

Podijelite!

Svakog dana nakon sabah-namaza izađem iz kuće. Provodim vrijeme ovdje kako moju snahu ne bi…

Svakog dana nakon sabah-namaza izađem iz kuće. Provodim vrijeme ovdje kako moju snahu ne bi uznemiravalo moje prisustvo. Ponekad većinu vremena provedem u seoskoj džamiji gdje učim Kur’an po cijeli dan. Svakoga dana nakon namaza, plačem Allahu i pitam Ga: “Zbog čega naša djeca moraju patiti zbog nas?” Zašto nas ne uzme?

Imam dvojicu sinova. Živim sa mlađim sinom, a moja žena Ridžija živi kod mog starijeg sina. Naši sinovi ne mogu priuštiti da brinu o nama u jednoj kući, tako da posljednjih godina živimo odvojeno.

Naše snage se ponašaju oštro prema nama i uvijek imaju ružne riječi za nas. Jučer mi je snaha, kod koje živim, kazala: “K*** sine! Zašto si još uvijek živ i jedeš našu rižu tri puta dnevno? Toliko ljudi svaki dan umre, a vas dvoje ste još uvijek živi i svaki dan trošite naše zalihe hrane?

Prošle sedmice sam otišao da vidim moju ženu i rekla mi je da joj cijeli dan ništa nisu dali da jede. Strah je da traži riže od snahe.

Naši sinovi ne kažu ništa, samo okrenu glave.

Kada sam bio mlađi radio sam od jutra do večeri kako moja djeca ne bi bila gladna. Mnogo dana sam radio po cijeli dan bez hrane, ali moja djeca nikada nisu zaspala gladna. Nosio sam ih na ramenima i vodio sam ih sa sobom na njivu kako ne bi bili sami kući. Kada su bili bolesni nismo spavali po cijelu noć i pokušavao sam da ih utješim sa svim što smo imali!

Danas ne vidim dobro i nemam puno snage. Inače, počeo bih da radim negdje i onda bi svi imali mir. Stvarno ne želim da više budem teret porodici svoje djece. Ali sam bespomoćan u ovoj posljednjoj fazi života. Želio bih da nas Allah uzme što prije kako bi moja snaha pronašla svoj mir.

Abdul Rašid (70)

Akaš, Bangladeš

*****Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!“ (El-Isra’, 23-24)*****

IslamBosna.ba

Related posts

Leave a Comment