Islamski brak 

Kazivanje o “pijanici i bludniku” i sultanu Muratu IV

Podijelite!

U vrijeme sultana Murata IV, koji je vladao u periodu od 1623-1640. godine, desio se jedan zanimljiv slučaj. Sultan je jedne prilike zajedno sa narodom nosio tijelo umrlog njegovoj kući, međutim, kada su tijelo umrlog donijeli kući, ljudi su se razišli, ne želeći da pripreme niti prisustvuju dženazi umrlog. Sultan i njegov pomoćnik su ostali zaćuđeni onim što se dogodilo, a onda je supruga umrlog izašla pred sultana objašnjavajući o čemu je riječ…

Obraćajući se sultanu rekla je: „O sultanu, neka Allah bude milostiv prema Vama, vjerujem da ste vi (misleći na sultana i svog supruga) jedni od Bogu pokornih ljudi.“ Sultan je upita: „Kažeš za supruga da je pobožnjak, a ljudi kažu to i to. Nikoga nije briga što je umro.“ Nastavila je: „Doista sam očekivala takvo nešto. Moj suprug je imao običaj da ode u kafanu gdje se prodaje alkohol i kupi alkohol koji bi prosuo, a zatim bi rekao: ‘Spriječio sam barem malo zlo među muslimanima’, a onda bi otišao na vrata prostitutke, pa bi joj dao nešto novca rekavši da zatvori svoja vrata do jutra, a onda bi rekao: ‘Zaštitio sam mladu ženu i omladinu od poroka (bluda).’

Ljudi su ga viđali kako kupuje alkohol i kako odlazi na vrata prostitutke, pa su o njemu svašta govorili. Jednog dana sam mu rekla: ‘Kada umreš, neće biti nikoga ko će te ogasuliti, niti dženazu klanjati i pokopati.’ Nasmijao se rekavši da će mu ako Bog da sultan klanjati dženazu.“ Nakon što je sultan čuo ove riječi, zaplakao je i rekao: „Tako mi Allaha, rekao je istinu, moj pomoćnik i ja ćemo ga pripremiti i pokopati.“

Čovjek je sklon osuđivanju drugih, međutim, osuđivanje bez preventivnog djelovanja ne donosi nikakvo dobro. Zbrajanje tuđih pogrešaka neće nas učiniti boljom osobom, niti će povećati broj naših dobrih djela. Jedna od najraširenijih pojava među muslimanima je zbrajanje tuđih grešaka, ali, ono što većina zaboravlja pri takvom činu je pravednost, kao i drugi veoma bitan kriterij – traženje opravdanja za brata muslimana.

Kada je u pitanju pravednost, moguće je da osoba učini neku pogrešku, ali time ne treba zanemariti mnoštvo drugih dobrih djela. Međutim, kod nekih muslimana današnjice, učinjena pogreška „briše svako dobro djelo“ koje je neka osoba učinila, što je pogrešno i suprotno onome čemu nas islam uči. Ako neko čini neko loše djelo, potrebno je osuditi to djelo, ali uz preventivno djelovanje, bez nipodaštavanja veliklog broja dobrih djela koja je dotična osoba prethodno možda učinila.

Buharija u svom Sahihu bilježi jedan primjer kako se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odnosio prema osobama koje su počinile neki prestup. Nu’ajman je ponekada konzumirao alkohol, zbog čega ga je Allahov Poslanik osuđivao i šerijatski ga kažnjavao. Ono što je on činio bilo je grijeh. Zbog toga ga je jednog dana jedan od ashaba prekorio riječima. Tada se Allahov Poslanik naljutio i kazao: “Ne pomažite šejtana protiv vašeg brata! Kunem se Allahom, on voli Allaha i Njegovog Poslanika.”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osudio je njegov postupak i šerijatski je kažnjen, ali je stao u njegovu zaštitu nakon što su neki prešli granicu u osuđivanju i ne samo da je stao u zaštitu, nego je pomenutog ashaba na prelijep način podstaknuo da se kloni ovog grijeha. Riječima: „Kunem se Allahom, on voli Allaha i Njegovog Poslanika“, kao da želi da proizvede stid kod ovog ashaba i na taj način podstakne da se kloni takvog prestupa. Iako je Allahov Poslanik prokleo deset osoba koje su u vezi sa alkoholom, ne mora nužno značiti da to prokletstvo konkretno obuhvata osobu koja to djelo radi, jer može pri sebi imati nešto što sprečava da ga taj propis obuhvati.

Ružna pojava među današnjim muslimanima su ljudi bez ikakvih kvalifikacija (bilo kojeg oblika) skloni zbrajanju tuđih pogrešaka. Pod zbrajanjem tuđih pogrešaka ne mislim samo na konzumiranje alkohola i sličnih stvari koje su očit prestup, nego na stvari koje su mnogo zloženije prirode, kojima se bave ljudi koji nisu u stanju čitati Kur’an, a usuđuju se izigravati šejhove. Međutim, ne zaustavljaju se samo na „zbrajanju“, nego pokušavaju da obezvrijede cjelokupan rad određene osobe, bez obzira da li se radilo o učenoj osobi ili običnom muslimanu.

Kao što smo vidjeli iz prethodna dva primjera, stvarno stanje nije uvijek onako kakvim ga naše oči predstavljaju. Nije bitno samo kazati istitnu, podjednako bitno je na koji način će biti kazana, isto tako, osuđivanje bez preventivnog djelovanja i traženja opravdanja za brata muslimana je čin koji ne vodi ka popravljanju stanja, nego produbljivanju jaza među ljudima.

Pripremio: Resul Mehmedović

Related posts

Leave a Comment