Poučne priče 

Zašto se nisi udala? / Čudna priča o ljubavi između muslimana i kršćanke

Podijelite!

Profesorica jedne škole je bila lijepog izgleda i ahlaka, pa su je pitale prijateljice, zašto se nije do sada udala. Ona odgovori: “Jedna žena je imala pet kćerki, pa joj muž zaprijeti ako dobije još jednu kćerku, da ta kćerka nema šta tražiti u njihovoj kući. Žena nakon nekog vremena rodi kćer, a muž je uze i ostavi ispred džamije poslije jacije, nadajući se da će je neko pokupiti od ljudi….

Kada se vratio na sabah vidio je da mu kćerka stoji tu, niko je nije pokupio. Ovo je ponavljao sedam dana, a majka bi svaku noć učila na nju Kur’an. Njemu dosadi, pa je vrati kući. Žena opet zatrudni, strahujući da će biti žensko, ali Uzvišeni Allah dade muško dijete. Nakon kratkog perioda preseli najstarija kći i nakon toga majka rodi pet sinova, a preseli i pet kćeri. Ostala je ona najmlađa koje se otac htio riješiti.”

Profesorica upita kolegice:” Znate li ko je ona kćerka koje se otac htio riješiti? To sam ja! I zato se nisam udala, jer je moj otac star, a majka je preselila i nema se niko o njemu brinuti, a što se tiče moje braće, dolaze mu u posjetu jednom ili dva puta u mjesecu, a moj otac često plače radi onoga kako je postupio prema meni.”

_____________________________

ČUDNA PRIČA O LJUBAVI IZMEĐU MUSLIMANA I KRŠĆANKE

Poznati pobožnjak Ebu Abdullah el-Legavi pripovijedao je: “Poznavao sam mladića koji je bio dobar musliman. Prolazeći pored kuće jednog kršćanina ugledao je u njoj djevojku i zaljubio se. Njih dvoje počeli su se dopisivati, potom su se počeli viđati. Između njih se rodila velika ljubav. Međutim, nije bilo moguće da se vjenčaju. Mladić je bio sve udaljeniji od vjere, sve više nemaran prema vjerskim dužnostima, zaokupljen svojom ljubavi.

Bili su svjesni da je njihova ljubav nemoguća, da ne mogu živjeti zajedno. Usljed velike žalosti i očaja zbog toga, mladić se razbolio, odbijao je hranu i piće, i uskoro je bio na samrti. Posjetio sam ga kako bih ga posavjetovao, u nadi da će se pokajati. Pošto sam mu govorio o Allahovoj milosti, podsticao na pokajanje, mladić mi je rekao: “Ebu Abdullah, ti znaš da ja tu djevojku neizmjerno volim, a svjestan sam da na ovome svijetu ne mogu biti sa njom”, a ja sam pomislio da se želi pokajati, no mladić je nastavio: “I ne želim da i na onome svijetu budem odvojen od nje.” “Pa, šta želiš sinko?”, upitao sam ga.  “Znaš da je ona kršćanka”, reče, “pa mi budi svjedok da izjavljujem nevjerstvo u Muhammedovu vjeru i umirem u njezinoj vjeri.”  Izgovorivši to, ispustio je dušu, a ja nikom nisam govorio o razgovoru koji se odvio između mene i njega, nadajući se da će mu Allah oprostiti.

Nakon nekog vremena, čuo sam da se djevojka teško razboljela od tuge za mladićem, pa sam odlučio da je posjetim i podstaknem da primi islam. Djevojka mi reče: “Ti znaš za ljubav između mene i tog mladića, i znaš da na ovom svijetu nismo mogli biti zajedno.” “Znam”, rekoh, a ona reče: “Budi mi svjedok da prihvatam vjeru u kojoj je živio. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik”, i umrla je kao muslimanka.”

Islamski časopis “El-Asr”, broj 71

Related posts