Poučne priče 

„KUR’ANSKI EKSPERT“ NOUMAN ALI KHAN

Podijelite!

PITANJE 1: Es selam alejkum.U posljednje vrijeme smo svjedoci popularnosti daije Noumana Ali Khana na društvenim mrežama i skoro da ne možemo naći osobu koja nije čula za njega, ili poslušala bar jedno njegovo predavanje. Kako i lično volim slušati spomenutog daiju, a naišla sam na određene komentare od strane braće i sestara koji tvrde da je bolje zaobići njegova predavanja, jer ,,ima neku grešku”, a ne želim svoje mišljenje bazirati na neargumentovanim stavovima, zanima me da li je ovakvo viđenje

opravdano i kako postupiti u ovakvim situacijama? Želim Vam svaki hajr.

 

PITANJE 2: Esselamu alejkum. U zadnje vrijeme je prevedeno dosta videa od Noumana Ali Khana na naš jezik. To su većinom tefsirska predavanja. Uzme neki ajet i analiziraga detaljno riječ po riječ i tumači većinom na osnovu arapskog jezika. Pojedine daije, iz Amerike, su preporučivale ta njegova predavanja, pa me zanima ima li nešto sporno u tim predavanima i da li ih treba slušati?

 

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

 

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:

 

Pošto je odgovor na ovu temu kompleksne prirode i zahtjeva detaljnije obrazloženje, u narednom izlaganju će biti govora o uvodu u tematiku, opštim karakteristikama NAK-a, pojedinačnim primjedbama na njegov rad, osvrt na njegov odgovor na optužbe upućene njemu, stav šejha Mensura Es-Simarija o njemu i zaključak.

 

 

Uvod u tematiku

 

Abdullah ibn Amr, radijallahu anhuma, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Doista, Allah neće uzeti znanje od ljudi tako što će ga uzdignuti od njih, nego će uzeti znanje uzimajući učene ljude, sve dok ne nestane učenjaka. Tada će ljudi za predvodnike uzeti neznalice koji će biti pitani, pa će odgovarati bez znanja, i otići tako u zabludu odvodeći i druge sa sobom.” Hadis bilježe Buharija i Muslim. Poznati tabi’in Ibn Sirin, rhm, je rekao: “Doista je ovo znanje vjera, pa gledajte od koga ćete svoju vjeru uzeti.” (Bilježi ga Muslim u uvodu Sahiha)

 

Prenosi Kasim ibn Muhammed da je upitan Ebu Bekr, radijallahu anhu, o tumačenju 31. ajeta iz Sure Abese „Ve fakiheten ve ebba“, pa je rekao: „Koja će me nebesa prekrivati i koja će me zemlja nositi ako kažem o Allahovoj knjizi ono što ne znam?“ Ovu predaju bilježe Bejheki, Ibn ebi Šejbe, Bezzar i mnogi drugi.

 

Svima nama je poznato da je čast muslimana kod drugog muslimana sveta. Nije dozvoljeno muslimana spominjati po lošem, osim u nekoliko slučajeva, a jedan od njih je i da bi se ukazalo na njegove greške u vjeri. Čak i u ovom slučaju su islamski učenjaci postavili uslove, kako se ne bi svako od nas osjećao kompetentnim da spominje greške određenog učenjaka. Da bi kritika učenjaka ili daija bila dozvoljena spominjući njihova imena neki učenjaci su postavili određene šartove. Pa tako imam Ibn Nasiruddin Ed-Dimeški u svojoj knjizi “Er- Reddu el-vafir” (str. 14) spominje tri šarta:

 

prvi – da onaj koji govori poznaje stepene ljudi, njihova stanja u skretanju, pravednosti i razlike među njima u njihovim riječima i djelima,

 

drugi – da bude bogobojazan, nepristrasan, da ne slijedi strasti i prohtjeve svog nefsa i da nije brzoplet,

 

treći – da poznaje razloge i povod zbog kojih se ocjenjuje neki čovjek kao novotar ili kao onaj koji je skrenuo sa ispravnog menhedža.

 

Kaže Šejhul-Islam Ibn Tejmije (Medžmu’ul-fetava, 28/231): “Neki čovjek je rekao Ahmedu ibn Hanbelu: ‘Teško mi je da kažem taj čovjek je takav, a taj čovjek je takav …’. Pa mu je on odgovorio: ‘Ako ti budeš šutio i ja budem šutio pa kad će neko ko ne zna znati razdvojiti ispravno od neispravnog’. Poput imama novotara koji su došli sa stavovima i ibadetima oprečnim Kur’anu i sunnetu, pojašnjenje njihovog stanja i upozoravanje ummeta od njih je vadžib oko čega su složni muslimani. Čak je upitan Ahmed ibn Hanbel: ‘Da li je tebi draže da čovjek posti, klanja i bude u ‘itikafu ili da priča o novotarima?’ Odgovorio je: ‘Kada posti, klanja i ‘itikafi on to radi samo za sebe, a kada govori o novotarima onda je to za sve muslimane, a to je bolje’. Znači (nastavlja Ibn Tejmije), pojasnio je (imam Ahmed) da je činjenje opšte koristi za muslimane u njihovoj vjeri vrsta džihada na Allahovom putu. Jer je čišćenje Allahovog puta, Njegove vjere, pravca i Šerijata, i odbacivanja njihovog zulma i napada fard kifaje oko čega su, takođe, muslimani složni. Da Allah ne pošalje nekog ko će otkloniti štetu ovih (novotara) nastao bi fesad u vjeri, a taj fesad je štetniji od štete okupacije nevjerničkih vojnika, jer ovi kada okupiraju muslimane ne pokvare im srca i ono što je u njima od vjere osim da to bude usput, dok ovi (novotari) od samog početka kvare srca”.

 

Takođe, kaže Ibn Tejmije u kontekstu korenja novotara i pojašnjavanja vrijednosti onih koji im se suprostave sa dokazom i jakim argumentom (Nakdul-mantiki, str. 12.): “Odgovori mu’atezilima i kaderijama i pojašnjenje protivrječnosti njihovih stavova u sebi sadrži slamanje novotara i raskrinkavanje njihovih stavova, a onaj ko to radi je poput mudžahida pobjednika.

 

Dakle, onaj ko odgovara novotarima je mudžahid, a Jahja ibn Jahja bi čak govorio: ‘Braniti sunnet je bolje od džihada'”.

 

 

Kratka biografija Noumana Ali Khana

 

Nouman Ali Khan je amerikanac pakistanskog porijekla. Osnivač je “Bayyinnah” instituta, kao i glavni instruktor za razne kurseve uključujući “Osnove Klasičnog arapskog jezika” i “Božanstveni govor”. Njegovo prvo izučavanje arapskog jezika je započelo u Rijadu (Saudijska Arabija), gdje je završio osnovno obrazovanje. Zatim, nastavlja studirati gramatiku arapskog jezika u Pakistanu, gdje je dobio i stipendiju za ulazak među 10 najbolje rangiranih studenata 1993. Ali njegovo ozbiljnije bavljenje arapskim jezikom počinje u SAD-u 1999. godine pod vodstvom dr. Abdus Samie, osnivačem “Quran College-a” u Fejsalabadu (Pakistan), koji je u tom periodu bio na turneji po SAD-u držeći intenzivne kurseve iz oblasti tefsira i arapskog jezika. Pod njegovim utjecajem NAK je razvio ispravna metodologička razumijevanja arapske gramatike. Takođe se okoristio od dr. Abdus Samie time što je usvojio njegove jedinstvene metode podučavanja, a kasnije je preveo i njegova djela na engleski jezik, za dobrobit vlastitih učenika. NAK je radio kao profesor arapskog jezika na “Nassau Community College-u” do 2006. godine, gdje je podučavao “Moderni/standardni” i “Klasični arapski” jezik na različitim tribinama u trajanju od gotovo 7 godina i sa preko 10 000 studenata različitih nacija. Trenutno je u potpunosti posvećen organizovanju i vođenju sedmogodišnjeg projekta koji se fokusira na lingvistički i literarni tefsir Kur’ ana na engleskom jeziku. (pogledaj: http://www.nakcollection.com/naks-biography.html)

 

NAK je jako popularan i na društvenim mrežama, sa preko 1,5 milion sljedbenika na Facebooku i više od 7,6 miliona YouTube pregleda videa. Za njega kažu da je jedan od najutjecajnijih mladih zapadnih znanstvenika.

 

 

Opšte karakteristike daije Noumana Ali Khana

 

Kada se istraži i analizira njegov put stjecanja znanja, naučni rad i davetsko angažovanje možemo doći do sljedećih opštih karakteristika o njemu kao daiji i islamskom trudbeniku:

 

Prva – Nouman Ali Khan nije tražio i stjecao šerijatsko znanje od poznatih islamskih učenjaka niti je studirao ili završio neki islamski fakultet, odbranio magistrat ili doktorat iz oblasti šerijatskog znanja.

Sve njegove studije su vezane za arapski jezik. Jedini šejh kod kojeg je učio tefsir je dr. Abdus Samie, koji je pripadnik dejubendijske škole islama. (Dejubendije su savremena islamska škola koja je nastala u Indiji, oni slijede hanefijski mezheb u fikhu, maturidijski pravac u akidi i nakšibendijske, kadirijske i suhraverdijske sufijske tarikate.)

Na spomenuto jasno ukazuju biografije koje su pisane o NAK-u.

 

Drugo – U svojim predavanjima i tefsiru kur’anskih sura i ajeta tumači islam po menhedžu skupine Kur’anijina, tj. onih koji ne koriste sunnet i hadis kao izvor islama.

Iako on negira ovu činjenicu, nju potvrđuju sama njegova predavanja u kojima se apsolutno ne vraća na hadise niti na njima gradi svoja tumačenja islama.

Islam je nemoguće ispravno tumačiti bez vjerodostojnog sunneta, jer sunnet pojašnjava Kur’an, u sunnetu su svi detalji vjere islama, od namaza, posta, zekata, hadždža i slično. Odvajati sunnet od Kur’ana i tumačiti islam oslanjajući se samo na Kur’an bez sunneta je čisti dalalet i džehl.

 

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ostavio sam vam dvije stvari, nećete zalutati sve dok se budete njih držali: Allahovu knjigu i moj sunnet“. Bilježe ga Malik, Hakim i Ibn Abdulberr u „et-Temhidu“. Vjerodostojnim ga ocjenjuje Hakim, a dobrim Albani i Abdulkadir Arnaut.

 

Prenosi Ibn Vehb da su bili kod imama Malika, on je spomenuo sunnet, pa je imam Malik rekao: „Sunnet je Nuhova lađa, ko se u nju ukrca spašen je, a ko izostane utopiće se“. Ovo bilježe Ibn Asakir u „Tarihu Bagdad“ (9/14) i Herevi u „Zemmul-kelami ve ehlihi“ (4/124).

 

Od El-Mikdad ibn M’adikeriba, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista mi je dat Kitab (Kur’an) i sa njim nešto poput njega (tj. sunnet). Uskoro će se pojaviti čovjek sitog stomaka i sjedeći na svom divanu govoriće: ‘Na vama je da se držite ovog Kur’ana. Ono što nađete u njemu da je halal, to ohalalite, a ono što nađete da je haram, oharamite’.“ A u rivajetu od el-Irbada Sarije je došlo: „A ja sam, tako  i Allaha, naredio, opomenuo i zabranio mnoge stvari, i to je poput Kur’ana ili više“. Bilježe ga Ebu Davud, Ahmed iTaberani, a vjerodostojnim su ga ocijenili Albani i Šu’ajb Arnaut.

 

Treće – Činjenica je da daija NAK ne poznaje ispravnu islamsku akidu. Ovo potvrđuju primjedbe na njegov rad koje će biti analizirane pojedinačno u nastavku, inšallah.

On ne poučava svoje učenike ispravnoj akidi, niti popravlja devijacije i iskrivljena shvatanja raširena među muslimanima. I ne samo to, on smatra da akida nije ni bitna i ismijava se sa onim ko ga upozori na njen značaj.

Na nekim sajtovima se navodi da je Nouman po akidi Dejubendija, a to je savremeni maturidijski akidetski pravac, mada nisam našao da on sam sebi pripisuje tu akidu. Ali bode u oči da je jedini šejh od kojeg je učio tefsir baš te akide. Pored toga, imao je javne nastupe sa daijama poput Habibi El-Džifrija i Sejjida Husejna Nasra, čiji dalalet u akidi je opštepoznat.

 

Pojedinačne primjedbe na njegova tumačenja, shvatanja i aktivnosti

 

Prva – Akida nije bitna

 

Nouman Ali Khan kaže da akida nije bitna, jer se ta riječ ne nalazi u Kur’anu, a da je toliko bitna bila bi spomenuta.

 


Free Joomla Extensions“>http://www.youtu.be/SAtO0v10mA0

 

Ismijava se sa ženom koja ga savjetuje da ljude poučava ispravnoj akidi.

 

KOMENTAR:

 

Kaže šejh Salih Fevzan: „Popravljanje akide je elementarna stvar, jer su dva šehadeta (la illahe illallah i Muhammed je Allahov Poslanik) prvi rukn islama. Prvo u što su pozivali vjerovjesnici je bilo popravljanje akide, zbog toga što se na njoj izgrađuju ostala djela, od ibadeta i međuljudskih odnosa. Bez popravljanja akide nema koristi od djela.

 

Kaže Uzvišeni: „A da su oni širk činili, sigurno bi im propalo ono što su činili.“ (El En’am, 88.) Takođe kaže: “Ko širk čini Allahu, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti, a nevjernicima neće niko pomoći.“ (El Maide, 72.)

 

I kaže: „A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: Ako budeš činio širk, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.“ (Ez-Zumer, 65.)

 

Iz ovih i drugih šerijatskih tekstova je sasvim jasno kolika je bitnost popravljanja akide, a to je i prvi prioritet u davi. Prvo čime se počinje dava je popravljanje akide. Vjerovjesnik,sallallahualejhi ve sellem, je proveo 13 godina u Mekki, nakon što je počela objava, pozivajući ljude u popravljanje akide i u tevhid. I objavljivanje farzova vjere je bilo tek u Medini. Da, namaz je propisan u Mekki prije hidžre, a ostala obilježja vjere su propisana nakon hidžre, a što ukazuje na to da se od čovjeka ne traži da čini djela osim nakon što popravi akidu. Onaj koji kaže: „Dovoljan je iman“ bez vođenja brige o akidi, to je kontradiktorno, jer iman ne može biti iman osim kada je akida ispravna. A ako akida nije ispravna onda nema ni imana ni vjere.“ (Fetava es-sijase eš-šer’ijje, Es-sualul el-evvel)

 

 

Druga – Nisu svi židovi i kršćani kjafiri

 

Nouman Ali Khan smatra da nisu svi židovi i kršćani (Ehlu kitabije) kjafiri.

 


Free Joomla Extensions“>http://www.youtu.be/ls4aO6RCJQ4

 

Po njemu, skupina Ehlu kitabija koja nije shvatila da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, božiji Poslanik, njih Allah ne naziva nevjernicima nego Ehlu Kitabijama. Samo oni od njih koji su izučili svoje skripte, istražili njegove osobine, saslušali šta ima da kaže, pa nakon toga došli do zaključka da on zaista jeste Poslanik i odbili ga, njih Kur’an naziva nevjernicima.

 

Zatim kaže da neki muslimani nazivaju sve nemuslimane kjafirima jer odbijaju istinu, a na ovome nije većina nemuslimana (misleći na njihov kufr). Po njemu kjafir od nemuslimana je onaj ko je izučavao vjeru i nakon spoznaje istine okrenuo glavu od nje.

 

KOMENTAR:

 

Iz njegovih riječi se razumije da on ne poznaje vrste kufra kojih ima šest, a ne jedna. On kufr svodi samo na spoznaju istine i odbijanje iste. Njegovo poimanje kufra nemuslimana je poput mišljenja El-Džahiza i Sumame za čije je riječi rekao Kadi ‘Ijad da su kufr.

Da su sve Ehlu kitabije (sljedbenici knjige – Židovi i kršćani) kjafiri (nevjernici) je opštepoznata akidetska činjenica na koju ukazuju Kur’an, sunnet i idžma’ učenjaka.

Idžma’ (konsenzus) učenjaka je na tome da onaj ko sumnja u kufr (nevjerstvo) židova i kršćana ili smatra da je njihova vjera ispravna ili smatra da oni imaju izbora da ne slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kjafir je velikim kufrom koji izvodi iz vjere islama.

 

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, neće niko iz ovog ummeta (tj. svih ljudi na Zemlji) čuti za mene, bio židov ili kršćanin, a zatim umre i ne povjeruje u ono sa čime sam poslan, a da neće biti stanovnik Vatre“.

 

Učenjak Kadi ‘Ijad u knjizi „Eš-Šifa’“ (2/280) je spomenuo mišljenje El-Džahiza (književnika) i Sumame koji tvrde da Allah neće imati dokaza (na Sudnjem danu) protiv običnih masa, žena, zaglupljenih ljudi, od onih koji slijede židove i kršćane, jer oni nemaju mogućnost da dokazima dođu do istine (tj. da će oni biti spašeni na ahiretu). A zatim je rekao: „Onaj ko ovo, sve što je rečeno, kaže – on je kjafir po idžma’u učenjaka. Idžma’ učenjaka je na tome da je kjafir onaj ko ne smatra kjafirima nekoga od kršćana i židova i bilo koga ko se raziđe sa vjerom muslimana, ili zastane u smatranju njih kjafirima ili ima sumnju u njihov kufr.

 

Kaže Kadi Ebu Bekr (malikijski učenjak Ibn el-Arebi): “Jer šerijatski tekstovi i idžma’ su složni na kufru ko u tome zastane (neće da ih smatra kjafirima, jer mu nije jasno), on time utjerava u laž šerijatske tekstove ili sumnja u njih, a utjerivanje u laž ili sumnjanje u njih ne dolazi osim od kjafira“.

 

Zatim dodaje Kadi ‘Ijad na drugom mjestu „Eš-Šifa’“ (2/286): „Zbog toga mi (muslimani) smatramo kjafirom svakog onoga ko ne smatra kjafirima sve vjere mimo islama ili ko zastane u tom ili ima sumnju ili smatra da je njihov akidetski pravac ispravan. Čak i ako nakon toga ispolji islam, njegovu akidu i smatra pogrešnom svaku akidu mimo islama, on je kjafir sa onim što je ispoljio suprotno tome“.

 

Kaže hanbelijski učenjak El-Hadždžavi (Keššaful-kinna’a, 6/170): „Ko ne smatra kjafirima sve vjere mimo islama poput kršćana ili ima sumnju u njihov kufr ili njihovu vjeru smatra ispravnom, on je kjafir“.

 

Detaljnije o propisu onoga ko ne smatra židove i kršćane kjafirima pročitaj na ovom linku: PROPIS OSOBE KOJA SMATRA DA SU KRŠĆANI I ŽIDOVI VJERNICI (I KLANJANJA ZA NJOM)

 

 

Treća – Pitanje „Gdje je Allah?“ vrijeđa ummet i treba ga iskorijeniti

 

Na pitanje „Gdje je Allah?“, NAK je odgovorio sljedeće:

 


Free Joomla Extensions“>http://www.youtu.be/VcNbE2l9Nog

 

KOMENTAR:

 

On pita da li Allah potencira to pitanje u Kur’anu? Zaista je čudno da onaj ko se bavi tefsirom Kur’ana ne zna da u Kur’anu ima nekoliko stotina ajeta koji direktno ili indirektno pojašnjavaju da je Allah, subhanehu ve te’ala, na nebesima iznad Arša. Poput 6 ajeta u kojima je došlo da se Uzvišeni iznad Arša uzdigao. (El-Ea’raf, 54., Junus, 3., R’ad, 2., El-Furkan, 59., Es-sedžde, Taha, 5.). Gotovo da nema akidetske knjige učenjaka Ehli sunneta od selefa pa nadalje, a da ne obrađuje pitanje gdje se nalazi Allah, subhanehu ve te’ala, uz navođenje ajeta i hadisa koji govore o tome.

 

Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Muavija ibn El-Hakem, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o robinji crnkinji da je oslobodi ropstva radi kefareta. Pa ju je pitao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Gdje je Allah?“ „Na nebesima“, odgovorila je. Zatim  u je upitao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko sam ja?“ „Ti si Allahov Poslanik.“ Nakon toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Oslobodi je, ona je mu’minka.

 

Zar je onda moguće da Allah, subhanehu ve te’ala, govori u toliko ajeta o mjestu gdje se On Svojim bićem nalazi, pa nam to pojasni i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim učenjaci Ehli sunneta u svojim knjigama do u detalje obrade ovo pitanje, a onda nam dođe „kur’anski ekspert“ i kaže da to pitanje vrijeđa ummet i da ga treba iskorijeniti?

 

Kaže poznati muhaddis Ibn Huzejme: „Ko ne potvrđuje da je Allah, azze ve dželle, iznad Arša, da se uzdigao iznad sedam nebesa, on je kjafir u svoga Gospodara. Njegova krv je halal, traži se od njega da učini tevbu, pa ako odbije – ubija se i njegovo tijelo baca na smetljište, kako njegov leš sa svojim smradom ne bi uznemiravao muslimane niti kjafire koji su pod ugovorom. Njegov imetak se stavlja u Bejtul mal, ne nasljeđuje ga niko od muslimana, jer muslimanu nije dozvoljeno da nasljeđuje kjafira, kao što je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Ne nasljeđuje musliman kjafira, niti kjafir muslimana’ (mutefekun alejhi).“

(Ma’rifetu ulumil-hadisi, Hakim, str. 84)

 

 

Četvrta – S kim je blizak i sa kime radi davetske aktivnosti

 

Javno je nastupao sa nekoliko sufijskih šejhova, filozofa i poznatih akidetskih novotarima poput Habiba El-Džifrija i Se’ida Husejna Nasra.

 


Free Joomla Extensions“>http://www.youtu.be/T-P6QMaOlls

 

NAK sa šejhom Džemata Teblig Tarikom Džemilom.

 

A evo šta selef ovog ummeta kaže o druženju sa novotarima:

 

Kaže Ibrahim Ibn Mejsere: „Ko iskazuje poštovanje prema novotaru on pomaže u rušenju islama“. (Šerhu usuli iatikadi ehlissunneti vel džema’ati, 1/110)

 

Kaže Fudajl ‘Ijad: „Duše su mobilisana vojska. One koje se prepoznaju slažu se, a one koje se ne prepoznaju raziđu se (hadis mutefekun alejhi), nemoguće je da se nosilac sunneta slaže sa novotarom osim da u njemu ima licemjerstva“. (Šerhu usuli iatikadi ehlissunneti vel džema’ati, 1/109)

 

Na drugom mjestu kaže: „Nemoj se družiti sa novotarom, jer se bojim da Allah na tebe ne spusti svoje prokletstvo“. (Šerhu usuli iatikadi ehlissunneti vel džema’ati, 1/108)

 

Prenosi Evza’i da je Jahja ibn ebi Kesir rekao: „Kada na putu sretneš novotara promjeni pravac kretanja“. (Šerhu usuli iatikadi ehlissunneti vel džema’ati, 1/108)

 

 

Peta – Njegovo tefsirenje Kur’ana

 

Njegov način tumačenja Kur’ana se uglavnom bazira na navođenju mnoštva jezičkih nadnaravnosti koje crpi iz ajeta. U tome čak ide u krajnost i izvještačenost navodeći značenja pojedinih ajeta kada se čitaju unatrag. A sve ovo on naziva tefsirskim unikatima (letaifut- tefsir). Vraća se na tefsirske knjige od Eš’arija i mu’atezila. Nije u stanju da pravi razliku između stavova učenjaka Ehli sunneta i onih koji nisu od njih. U svojim predavanjima iz tefsira ne obrađuje ni akaidske ni fikhske teme, iako jedna trećina Kur’ana govori o akidi, a druga o propisima vjere.

 

Po planu i programu njegovog „Bayyinah“ instituta iz oblasti tefsira se radi po tefsirskoj knjizi „Safvetut-tefsir“ autora Muhammeda ibn Alij Es-Sabunija. Ova knjiga i njen autor su veoma sporni, o tome su govorili mnogi učenjaci. Muhammed Es-Sabuni je eš’arija po akidi.

 

Kaže o njemu šejh Sefer El-Havali: „Žao mi je da moram reći da onome što je on pisao o akidi selefa i Eš’arija nedostaju osnovni akidetski postulati neophodni bilo kojem istraživaču u akidi.“ (Menhedžu el-eš’arije fil-akideti, str.2)

 

Na njegovo pisanje o akidi selefa i eš’arija odgovorili su Bin Baz, Albani, Salih Fevzan, Bekir Ebu Zejd i Muhammed Džemil Zejnu.

 

A knjigu „Safvetut-tefsir“ su osporili, kritikovali i odgovarali na nju mnogi učenjaci, između ostalih: Salih Fevzan, Bekir Ebu Zejd, Muhammed Džemil Zejnu, Sa’ad Zallam i Abdullah Džibrin.

 

Zbog ovih kritika na knjigu „Safvetut-tefsir“ 1408. h.g. Ministarstvo islamskih poslova u Saudijskoj Arabiji je zabranilo prodaju i distribuciju ove knjige zbog akidetskih grešaka u njoj. Es-Sabuni je u svom tefsiru napravio spoj između zlata i blata, kako kaže šejh Bekir Ebu Zejid, tj. u njemu je spoj između dva ehlisunnetska tesfira Ibn Džerira i Ibn Kesira, mu’atezilskog tefsira Zamahšerija, dva rafidijska tefsira od Reddija i Tabresija, dva eš’arijska tefsira Razija i Savija i drugih tefsira.

 

 

Šesta – NAK nema svoje mišljenje o proslavljanju mevluda

 

Upitan je o njegovom mišljenju o proslavljanju mevluda pa je odgovorio sljedeće:

 


Free Joomla Extensions“>http://www.youtu.be/a5noOkT_0TI

 

Opštepoznata je stvar, na čemu je velika većina učenjaka ovog ummeta, da je mevlud čista novotarija, uvedena u 4. hidžretskom stoljeću, nije ga dozvoljeno organizovati, niti priređivati, niti učestvovati u njemu, nego je obaveza odvraćati ljude od njega, upozoravati na njegovu spornost i ulagati maksimalan trud da se ova novotarija raširena među muslimanima iskorijeni iz prakse.

 

Detaljnije o mevludu pogledaj na sljedećem videu:

 


Free Joomla Extensions“>http://www.youtu.be/rG1RfxN0rzw

 

 

Sedma – Stav NAK-a prema muzici

 

NAK, upitan o slušanju hip-hop muzike, u svom odgovoru nije pojasnio šerijatski stav o muzici, osim što je naveo da se „ulema o tome raspravlja“:

 


Free Joomla Extensions“>http://www.youtu.be/bduUzkvQrMY

 

A kao čovjek koji druge podučava vjeri morao je da zna da nije bilo razilaženja među učenjacima oko zabrane muzike sve do pojave Ibn Hazma i Ebu Hamida El-Gazalija.

 

Muzika je haram po Kur’anu i sunnetu i ovo je zvanični stav svečetiri fikhska mezheba:

 

Dokazi iz Kur’ana:

 

a – Riječi Uzvišenog: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna“. (Lukman, 6.) Prenosi Ibn Kajim od Vahidija i Ebu Ishaka da su rekli da najviše što je protumačeno pod “Lehvul hadis” da je on pjesma.

 

b – Riječi Uzvišenog: “I zavodi glasom svojim koga možeš …” ( El-Isra, 64.). Prenosi Ibn Kesir u svom tefsiru da Mudžahid kaže da se u ajetu pod “glasom” misli na zabavu i pjesmu, a sam Ibn Kesir smatra da se misli na pjesmu, a Ševkani “glas” tumači kao pjesmu, zabavu i igranje sa frulom.

 

Dokazi iz sunneta:

 

a – Hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati polni organ, svilu, vino i muzičke instrumente …” (Bilježi ga Buharija u svom Sahihu u obliku T’alika, a hadis je vjerodostojan oko čega nema razilaženja kod stručnjaka hadisa).

 

b – Hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ljudi iz mog ummeta će piti vino (alkohol) a nazivaće ga drugim imenom, sviraće se nad njihovim glavama sa muzičkim instrumentima i pjevati će im pjevačice, Allah će ih strpati u zemlju i pretvoriće ih u majmune i svinje” (Bilježi ga Ibn Madže, Ahmed i ostali, a prenešen je u mnoštvu rivajeta što ga čini dobrim, a takvim ga ocjenjuje i šejh Albani).

 

Nakon poznavanja i razumijevanja ovih šerijatskih testova ne bi trebalo da ijedan musliman ima sumnju i nejasnoću oko zabrane muzike.

 

Detaljnije o propisu muzike pročitaj na ovom linku: PJEVANJE I MUZIKA – PROPISI I ŠUBHE.

 

 

Osvrt na odgovor NAK-a na optužbe protiv njega

 

Nakon prigovora i optužbi na njegov rad i akidu NAK je reagovao pismenim obraćanjem koje je prevedeno na naš jezik, a može se pročitati na ovom linku: http://www.islambosna.ba/reagovanje-numana-ali-kana-na-optuzbe-iznesene-protiv-njega/

 

U ovom odgovoru on nije pojasnio na kojoj je akidi i koji akidetski pravac slijedi iako je zbog toga bio ukoren i kritikovan.

 

Takođe, u dužem obrazloženju o njegovom poštovanju sunneta i hadisa potvrdio je da ne  koristi u svojim predavanjima sunnet i hadis, a to je metod sekte Kur’anijina. Razlozi zbog kojih on zapostavljanja upotrebu sunneta, od kojih je najbitniji da je to teška nauka, nisu vrijedni komentara.

 

Kaže imam Zuhri: „Hadis je muškog roda, vole ga muškarčine od muškaraca, a mrze ga ženskonje“ (Te’vilu muhtelifil-hadis, Ibn Kutejbe, str. 110), a u drugoj predaji kaže: „Od  muškaraca hadis izučavaju samo muškarčine, a zapostavljaju ga samo ženskonje“. (El-Mustahredž, imam El-Iraki, str. 110)

 

Uglavnom, ovaj njegov odgovor je dokaz protiv njega za ono što je kritikovan i optužen.

 

 

Stav šejha Mensura Es-Simarija o NAK-u

 

Pitao sam šejha Mensura b. Abdulaziza Es-Simarija, poznatog eksperta u hadisu i akidi, o daiji NAK-u. Nakon dužeg pojašnjenja njegovih grešaka u izjavama i tumačenju određenih tema rekao je sljedeće: „On (NAK) je na dalaletu, treba upozoriti na njega i ne treba ga slušati jer od njegovih predavanja nema koristi.“

 

 

Zaključak

 

Nakon svega navedenog može se konstatovati sljedeće:

 

– daija Nouman Ali Khan nema šerijatskog znanja,

 

– tumači islam bez vraćanja na sunnet,

 

– ne poučava ispravnoj akidi, ne popravlja akidetske devijacije i nema znanja o ispravnoj islamskoj akidi,

 

– sarađuje sa poznatim novotarima u akidi,

 

– u svom tumačenju Kur’ana potencira jezičku nadnaravnost bez osvrta na akidu i propise pri čemu se oslanja na tefsire Eš’arija koji su puni akidetskih skretanja.

 

Konačni sud o njemu i njegovom davetskom angažmanu je baš ono što je rekao šejh Mensur Es-Simari: Nouman Ali Khan je devijantna ličnost, treba upozoriti na njega i ne treba ga slušati. Ne treba da zavara njegova popularnost, mnoštvo sljedbenika na drušvenim mrežama, rječitost i lijep stil jer to nisu dokazi ispravnosti nečije vjere i shvatanja.

 

Ve billahi tevfik.

 

 

dr. Zijad Ljakić

Related posts