Poučne priče 

Moj put kroz poligamiju – Istinita priča

Podijelite!

Druga žena! Ove riječi su odzvanjale u mojoj glavi. Zašto? Zar ti nisam dovoljno dobra? Nikada neću prihvatiti drugu ženu! Ako želiš drugu ženu onda se oženi s njom, ali da znaš da ja neću biti ovdje kada se vratiš kući! To su bile moje riječi upućene mom suprugu prije nekoliko godina kada mi je rekao da želi da se oženi po drugi put. Želio je da oženi razvedenu ženu s 4 djece. Prolazila je kroz težak period u svom životu, rekao mi je, nema načina da obezbjedi svojoj djeci za hranu niti da se sama pobrine za njih. “Pa gdje je njihov otac?”, pitala sam ga. “Zar ne može on da vodi računa o svojoj vlastitoj djeci?

Zašto stranac mora da nosi teret drugog čovjeka?! Sigurno postoje drugi načini kako joj možeš financijski pomoći, ne moraš da je ženiš!!” Nisam mogla da se zamislim u višeženstvu, niti da djelim mog muža s drugom ženom. Nisam mogla da podnesem da djelim njegovu ljubav, osmjehe, šale, i sve ostalo s drugom ženom, željela sam to sve samo za sebe. Nisam mogla da pojmim da bi je on grlio i šaputao joj riječi pune ljubavi u njeno uho. Za mene je to sve bilo neprihvatljivo. Osjećala sam se užasno! Nakon svega što sam učinila za njega, bila sam mu supruga, majka njegovoj djeci, domaćica,…

Odgojila sam njegove troje djece. Kako se usuđuje da me tako vrijeđa, željeći da oženi drugu ženu kao da sam bezvrijedna. Kao da nisam dovoljno lijepa, niti dovoljno mlada. Nisam mu više bila dovoljna! To nisam mogla prihvatiti, i svoj stav sam mu obznanila jasno i glasno. Ako ona dođe u naše živote, ja odlazim, jednostavno sam tako odlučila. Ako želi da risikra naš brak i djecu za drugu ženu, neka to uradi, ali ja to neću trpjeti! Sada mi se sve čini kako je bilo jako davno. Tada sam mislila da će život trajati zauvijek i da se ništa neće promjeniti,…ali se mnogo šta promjenilo.

Moj muž se nije oženio drugom ženom. Nakon mojih upozorenja i prijetnji, on je odustao od višeženstva. Ne znam šta se desilo s tom ženom i njenom djecom. Pretpostavljam da su se odselili u drugi grad. Moj muž više nikada nije spomenuo drugu ženu, i ja sam bila sretna. Uspjela sam da sačuvam svoga muža, ali nisam imala pojma da nam vrijeme ističe. Njegove zadnje riječi koje mi je uputio su bile da ima glavobolju i da mora prlieći prije jacije. Nikada nije obavio jaciju namaz, jer se više nikada nije probudio.

Sav moj svijet se srušio nakon njegove smrti. Čovjek s kojim sam provela život je otet od mene u sekundi. Žalila sam za njim veoma dug period mog života. Zanemarila sam od tuge djecu i posao. Uskoro je sve propalo. Izgubili smo sve, jedno po jedno. Prvo sam izgubila auto, radnju pa onda i kuću. Preselila sam se kod mog brata i njegove porodice. Moje troje djece i ja smo napravili gužvu u kući moga brata, i moja snaha se pobunila. Trebala sam se iseliti, ali nisam imala posao, niti stan, a više nisam mogla da živim od tuđe sadake. Ali nisam bila u mogućnosti da nađem ikakav posao, nisam bila kvalifikovana. Dok je moj muž bio živ, živjeli smo dobro. Nisam imala potrebe da se školujem niti da izučavam neki zanat. Za mene je sada život postao veoma težak jer nisam više bila mlada. Nedostajao mi je, sa svakim otkucajem moga srca. Kako se nečije stanje tako drastično može promijeniti?!

Jedan dan mi je brat rekao da zna jednog brata koji želi da se oženi. Rekao mi je je dobar brat, lijepog ponašanja i da je veoma pobožan. Učinilo mi se da bi taj čovjek mogao biti baš čovjek za mene,…ali on je tražio drugu ženu. Po drugi put te dvije riječi ‘druga žena’ su mi spomenute u mom životu. Ali sada, u potpuno drugim okolnostima. Taj čovjek je došau u kuću moga brata da se upoznamo. Odmah smo vidjeli da imamo dosta toga zajedničkog. Svidio mi se jako. Rekao mi je da njegova prva žena zna za njegove namjere da se oženi po drugi put ali da ga ne podržava u tome i da ne zna kakva će biti njena reakcija kada joj spomene da je našao nekoga. Njegov odgovor meni će zavisiti od toga da li će me njegova žena prihvatiti.

Tu noć sam klanjala istiharu. Bila sam očajna, željela sam da se udam za ovog čovjeka. Osjećala sam se izgubljeno, i plašila sam se činjenice budući da ja jednom davno nisam dala šansu jednoj drugoj ženi, da ni ja sada neću biti dostojna iste. Mislila sam da će me Allah sada kazniti. Pokajala sam se, kao nikada do tada u životu, jer sam oduvijek smatrala da nisam uradila ništa pogrešno.

Štitila sam samo ono što je bilo moje. Međutim, sada kada sam se i sama našla u takvoj situaciji, shvatila sam da sam pogriješila i da sam drugoj ženi uskratila njeno pravo na muža. Sada sam dovila da ova žena prihvati mene. Brat me je nazvao nakon nekoliko dana i obavijestio me da njegova supruga ima poteškoće da se pomiri s tim ali da želi da me upozna.

Taj dan sam bila jako nervozna. Dugo sam klanjala i dovila Allahu da mi pomogne. Kada sam je srela, ona je bila sestra, žena kao i ja. Žena koja veoma voli svoga muža, i strepi da će ga izgubiti.
Uzela me je za ruku i sa suzama u očima mi rekla:”Meni je jako teško da prihvatim ovo, ali se zaista nadam da možemo biti sestre.” Te njene riječi su mi slomile srce! Sve što mi je trebalo u tim teškim danima je bilo da mi neko pruži ruku, prigrli me, i da mi nadu da nastavim dalje.

To mi je pružila upravo ta sestra! Za mene je ta žena bila žena kakva ja nikada nisam bila, niti ću ikada moći biti. Mislila sam da niko ne može voljeti muža na način na koji sam ja voljela svoga muža, ali ova sestra mi je pokazala šta je uistinu prava ljubav.

Izvor: Islam channel producer Abu Daud fb page
Prijevod: Selma K.

Related posts