Žena u islamu 

Stid je ukras Muslimanke

Podijelite!

Stid je osobina na koju islam podstiče kako muškarce tako i žene, jer je to osobina koja sa sobom donosi svako dobro, s tim da je stid izraženiji kod žene shodno njenoj ženskoj prirodi i tjelesnoj građi: “Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?” (Prijevod značenja Zuhruf, 18.) Na ovaj način je opisan stid onoga koji nam je u svemu uzor: “Poslanik je bio stidniji od djevice u njenoj ‘odaji’”. (Buhari, 6119; Muslim, 2320-67.).

Kako god je hrabrost pohvalna osobina kod muškarca više nego kod žene, isto tako je stid pohvalna osobina koja treba da je izrazitija kod žene u odnosu na muškarca. Međutim, onaj tko promatra stanje muslimanki sigurno će se zapitati: „Gdje su naše pojedine sestre muslimanke od ove osobine?“ Kao da je zamrla u njima. Izlazi u najljepšim ukrasima pred čovjeka stranca! Pred svoje bližnje izlazi u odjeći koja ne pokriva ono što je šerijatom naređeno da se pokrije! Kao da su sve šerijatske naredbe pridržavanja stida zaboravljene i objavljenje nekome drugome mimo nas? U želji da se ova plemenita, islamska osobina nađe u nizu lijepih osobina muslimanke ili da se uveća kod one kod koje već postoji, želim te upitati sljedeće malo duže pitanje draga moja sestro u islamu: „Da li znaš da je stid od imana i da su sljedbenici imana u Džennetu, a da je bestid od odvratnosti i da su sljedbenici odvratnosti u vatri?“

Otvori svoje srce i poslušaj kako ga je Poslanik opisao: “Ne dolazi (misli se na stid) osim sa dobrom i sav je hajr.” “Iman je sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko ogranaka, najbolji od njih je riječ: „Nema drugog boga osim Allaha“, a najniži uklanjanje smetnje sa puta i stid je ogranak od imana.” Naišao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pored čovjeka od Ensarija koji je korio svoga brata zbog njegova stida govoreći mu: “Ti se stidiš!”  i kao da mu je htjeo reći: “Do te granice da ti šteti!”, gdje mu je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ostavi ga, zaista je stid od imana!” Poslanik je bio stidniji od djevice u njenoj “odaji”, kada bi mu nešto bilo neprijatno, to bi se vidjelo na njegovom licu. „Naš Gospodar je Stidan i Plemenit  – kako to Njemu priliči – stidi se Svoga roba kada podigne ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne i lišene od Njegove milosti.” Napisano je u mudrosti da stid dovodi do ozbiljnosti i smirenosti. Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, stid je bio povodom objave ajeta hidžaba (Sura Ahzab, 53.) prilikom njegove ženidbe sa Safijom, radijallahu ‘anha, jer se stidio reći ashabima da se raziđu. Ono što je došlo do ljudi od riječi Vjerovjesništva je: “Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš!” U njemu  je prijetnja, „radi šta hoćeš“, ali će te Allah kazniti za to, i obavijest da onaj koji nema stida, da radi šta hoće od nevaljalih djela. “Svaka vjera ima svoj ahlak, a ahlak islama je stid!” “Neće bestidnost biti u nečemu,a da ga neće unakaziti i neće stid biti u nečemu, a da ga neće ukrasiti.” Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poruka je: “Postidite se Allaha istinski!”  Takođe je rekao: “Subhanallah, nisu se Allaha postidili niti od Poslanika pokrili!” Ovo su riječi koje je izrekao po pitanju grupe nagih osoba. Stid je osobina koja je nagnala Ebu Sufjana kao mušrika da govori istinu, stideći se da slaže na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako se to ne bi prenosilo od njega. Stid ne zabranjuje da se podučimo našoj vjeri.

Aiša, radijallahu ‘anha, je rekla: “Najbolje žene su Ensarijke, njihov stid ih nije spriječio da se poduče vjeri.” Stid ne zabranjuje da ostavimo izvršavanje obaveza, počinimo haram, ostavimo naređivanje dobra i odvraćanje od zla pod izgovorom stida. To je zapravo kukavičluk a ne stid. (Vidi: Buhari, 7,9,24,4791, 6117,6118,6119,6120; Muslim, 35/58,36/59,38/60,61, 2320/67,332/61, Sahihu Džamia, 935,1757,2149,3199,5655; Albani i Silsile sahihe, 2991.) Sestro draga, da mi ne bi rekla: „Lijepo je to što si spomenula, međutim, kako da ga ja ovo prakticiram u društvu u kojem je bestid društvena “potražnja”, a stid znak zaostalosti i nazatka.“ Spomenut ću ti praktične primjere da vidiš da je to moguće. Primjeri dolaze iz “savremeno modernog” Musaovog društva i post perioda arapskog džahilijeta koji je dosta sličan današnjem savremenom džahilijetu.

  • Dođe stidljivo

Kazivajući o Musaovom događaju u Medjenu, Uzvišeni Allah nam opisujući dolazak čiste, plemenite i uzorite djevojke, spomenu: „I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio …” (Prijevod značenja Al-Qasas, 25.) Njen prilazak je bio “stidljiv”, prekrila je njeno lice sa odjećom i nije bila smiona poput žena koje puno izlaze, kratko prenijevši očevu poruku u najkraćim i najpreciznijim riječima: “Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio.” Ustao je Musa obraćajući joj se: „Idi iza mene i pokazuj mi put, ja zaista mrzim da vjetar zahvati tvoju odjeću i da mi tako ocrta tvoje tijelo.“ (Fethul-Kadir Ševkani, Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta) Jesi li vidjela sestro koliki je njen stid i povrh svega kako je Allahov poslanik Musa, ‘alejhisselam, častan?

  • „Nije niko drugi do ti?“

Prenosi Urve b. Zubejr, radijallahu ‘anhu, od svoje tetke Aiše, radijallahu ‘anha, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poljubio neke od svojih žena, pa potom izašao na namaz i nije se abdestio. Urve je rekao: Nije niko drugi  do ti? – obraćajući se Aiši. Kakav je bio njen odgovor? Nasmijala se. (Ebu Davud 179 , Tirmizi 86,Ibnu Madže 502 hadis sahih Albani) Majka pravovjernih Aiša, radijallahu ‘anha, izvršavajući njen emanet u opisivanju Poslanikova stanja u “privatnom životu”, prenijela je i ovaj hadis, s tim da ju je stid natjerao da ne spomene svoje ime, a kod Urvetove konstatacije samo se nasmijala.

  • „Osramotila si žene!“

Ummu Sulejm, radijallahu ‘anha, (Ebu Talhina žena i majka Enesa b. Malika) došla je Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i upitala ga: „O Allahov Poslaniče, zaista se Allah ne stidi istine, da li je obaveza na ženu da se okupa ukoliko polucira?“ (Vidi u snu polni akt koji biva razlogom polucije) Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao joj je: “Da, ukoliko vidi tragove “vode” (sperme).“ Ummu Seleme, koja je bila prisutna, pokrila je lice i rekla: „Postidila sam se i rekla sam ‘O Allahov Poslaniče, da li žena polucira?’, odgovorio joj je: ‘Da! A kako da joj onda liči njeno dijete?’“ (Buhari, Muslim 130, 311 -30,313/32) a u predaji Muslima Aiša joj je rekla: “Osramotila si žene!”, i “Teško tebi, zar to žena vidi?” (Muslim 310-29,314). “Allah se ne stidi istine” tj. ne naređuje stid kada je u pitanju istina, riječi koje je Ummu Sulejm navela kao njenu ispirku zbog spominjanja onoga čega se žene stide, da ga spomenu u prisustvu muškaraca i zbog toga je Aiša rekla: “Osramotila si žene!” (Fethul- Bari) Jer je od njihovog običaja bilo da to skrivaju zato što to ukazuje na jačinu njihove strasti prema ljudima! (Tuhvetu El-Ahvezi)

  • Spotakla se od stida

Poslušaj ovu lijepu poučnu priču. Seid b. El-Musejjeb imao je kćerku koju je halifa Abdul-Melik b. Mervan zaprosio za svoga sina El-Velida, ali  je Seid nije udao za njega bojeći se za nju iskušenja u vidu kraljevskog života. Budući Seidov zet Ebu Veda`a prenosi priču svoje ženidbe na ovaj način: “Bio sam od onih koji su prisustovali kružiocima Seida b. El-Musejjeba gurajući se sa ostalima da što više od njega naučim. Jednom sam prilikom izostao nekoliko dana, pa me upitao kada sam mu došao: “Gdje si bio?” – “Umrla mi je žena pa sam se oko toga zabavio.” – odgovorio sam. Rekao je: “Zašto nas nisi obavjestio da i mi dođemo na njenu dženazu?”, te me upita: “Jesi li se oženio?”, odgovorio sam: “Allah ti se smilovao, a tko će me oženiti kada nemam osim dva – tri dirhema?” Konstatovo je: “Ja ću te oženiti.”, upitao sam: “Zar ćeš tako postupiti?” On reče: “Svakako.” Potom se zahvalio Allahu, donio salavat i selam na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i oženio me sa dva ili tri dirhema. Ustao sam ne znajući šta da radim od radosti. Zaputio sam se kući razmišljajući od koga da uzajmim novac. Klanjao sam akšam i vratio se svojoj kući. Postio sam. Sjeo sam da se iftarim sa hljebom i uljem. Začuo sam da neko kuca na vrata, ustao sam i upitao: “Ko je?” – “Seid!” Čuo sam glas sa druge strane vrata. Tako mi Allaha, kroz misli su mi prošli svi koje sam poznavao sa tim imenom, osim Seida b. El-Musejjeba, jer se on već četrdeset godina nije viđao osim na putu od kuće do džamije i nazad! Kada sam otvorio vrata iznenadio sam se, pred sobom sam ugledao imama Seida b. El-Musejjeba. Pomislio sam da se predomislio po pitanju svoje kćerke, rekao sam mu: “Ebu Muhamede, zašto nisi nekoga poslao po mene da ja dođem ako sam ti trebao? „Ne“ – odgovorio je – preče je bilo da ja danas dođem tebi, bio si neoženjen, pa si se oženio, zato mi nije bilo drago da zanoćiš sam, a ovo je tvoja žena. Stajala je iza njega, zatim ju je uzeo za ruku i ugurao kroz vrata te ih zatvorio. Žena je pala od stida…. Potom sam proveo sa njom tri dana, bila je od najučenijih osoba o Allahovoj knjizi, najboljih poznavaoca Sunneta Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i najbolje je poznavala muževo pravo! (Knjiga Iz života Tabi`ina)

  • Njeno odobrenje je šutnja

Sigurna sam da ćeš se složiti sa mnom da je odabir bračnog sudruga od najvažnijih stvari u životu, a i pored toga u njega je “ušao” stid. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Ne udaje se djevica dok se ne zatraži od nje dozvola.”,  rekli su: „O Allahov Poslaniče, a kako je njeno odobrenje?”, odgovorio je: „Da šuti!” (Muslim, 1419-64.)

U drugoj predaji od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je rekla: “Ona se stidi!”, gdje je rekao Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Pa njeno odobrenje je kada ona šuti” (Muslim, 1420-65.) Njen stid je bio uzrokom da je islam dao djevici olakšicu i u tako vrlo važnoj odluci prihvatajući njenu “šutnju”, koja ukazuje na zadovoljstvo i odobrenje. Hadis je uopšten za svaku djevicu i njenog staratelja i njena šutnja je dovoljna. Rekli su  pojedini učenjaci: “Ukoliko je staratelj otac ili djed, mustehab je da je upitaju i dovoljna je njena šutnja, a ukoliko je neko drugi mimo njih dvojice, mora da odgovori govorom zbog toga što se ona stidi oca i djeda više od drugih” (Šerhu Muslim En-Nevevi kod istog hadisa)

  • Postoje dvije vrste stida:

• Prirodni stid, tj. stid koji je od najplemenitijih moralnih osobina, koje Allah daruje Svome robu i učini ga po prirodi sklonog stidu. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Stid ne dolazi osim sa dobrom.” Ovo zbog toga što odvraća od ružnih i prostih svojstava i navika, te podstiče na primjenjivanje plemenitih osobina i njihovih najuzvišenijih značenja, tako da je sa ove strane gledano stid od obilježja imana. Prenosi se da je Omer, radijallahu ‘anhu, rekao: „Onaj  tko se postidi, sakrit će se, a onaj tko se sakrije pobojat će se, a onaj tko se poboji zaštit će se.“

• Zadobijeni ili privređeni stid, tj. stid koji dolazi sa spoznajom Uzvišenog Allaha, spoznajom Njegove Veličanstvenosti i da je On blizu Njegovih robova, da ih On posmatra i da On zna skrivene poglede i ono što srca kriju. Ovo je najviša osobina imana i od najvećih stepena ihsana (dobročinstva). Oporučio je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem,  Seidu b. Jezidu El-Ezdiju, radijallahu ‘anhu: “Savjetujem te da se stidiš Uzvišenog Allaha, kako se stidiš dobrog čovjeka iz tvoga naroda.” (Taberani hadis sahih Sahih Džamia 2541 Albani, Džami` Ulumi Ve Hikem hadis br. 20.)

Rekao je Imam El-Maverdi: “Znaj da stid kod osobe biva u tri oblika“:

Njegov stid od Uzvišenog Allaha, koji biva sa izvršavanjem Njegovih naredbi i ostavljanjem Njegovih zabrana.

Negov stid od ljudi, koji biva sa ostavljanjem uznemiravanja i javnog činjenja ružnih djela.

Njegov stid od samog sebe, biva sa poštenjem, čednošću i čuvanjem u osami. (Durusu Ramadan 1 tom str .244)

Allaha molim da se sve ukrasimo sa najljepšim islamskim osobinama, kako bi nas iste potpomogle da postignemo zadovoljstvo našeg Gospodara na dunjaluku i Ahiretu.

  • Piše: Ummu-Mu’az Smajlović, (Ummu-Qura, Mekka Mukerema)

Related posts