Islam 

Šejtanove zamke u abdestu i namazu

Podijelite!

Priredio: Ersan Grahovac

Ebul-Feredž Ibnul-Dževzi rekao je: “Znaj da neznanje predstavlja najveća vrata kroz koja šejtan ljudima postavlja zamke. On neznalice lahko zavodi, dok učenog ne može zavesti osim kriomice. Šejtan je postavio zamke mnogim pobožnjacima zbog toga što imaju malo znanja, jer većina njih zabavila se ibadetom a da prethodno nisu učvrstili znanje. Rebi’ b. Husejm rekao je: ‘Najprije se poduči, a zatim se osami’ (tj. samo sa znanjem se odvoji od ljudi radi ibadeta, da bi se zaštitio od šejtanovih zamki) (predaju bilježe Hattabi u djelu El-Uzle, 88, i Hatib el-Bagdadi u El-Fekih vel-mutefekkih 1/108).

Prvi primjer potpadanja pod utjecaj Iblisovog obmanjivanja jeste to što su dali prednost pobožnjaštvu nad znanjem, iako je znanje najbolja nafila. On im je prikazao da je cilj znanja djelo, ali tako da pod djelom podrazumijevaju samo djela tijela, ne znajući da u djelo spadaju i djela srca, koja su bolja od djela tijela. Mutarrif b. Abdullah rekao je: ‘Vrijednost znanja veća je od vrijednosti ibadeta.’ Muafa b. Imran rekao je: ‘Da napišem jedan hadis draže mi je nego da klanjam cijelu noć.’ (Ovo ne znači da treba ostaviti ibadet da bi se bavio znanjem, već da treba spojiti to dvoje. Ovi navedeni učenjaci bili su najpobožniji i najbogobojazniji ljudi, ali su svakom dali njegovo pravo, pa nisu zapostavili znanje zbog ibadeta, niti su zapostavili ibadet zbog znanja. Poenta predaja kojima se kudi djelo bez znanja jeste upozorenje na zapostavljanje znanja zbog djela, dok je poenta predaja kojima se kudi znanje bez djela, upozorenje na zapostavljanje djela zbog ibadeta.)

Hatib el-Bagdadi prenosi od imama Ahmeda da je upitan o čovjeku koji piše hadis, pa želi da poveća tu svoju aktivnost, na što je on odgovorio: “Treba da poveća postupanje u skladu sa tim hadisima, srazmerno povećanju traženja znanja.” Zatim je rekao: “Znanje je poput imetka, što je veći – to mu je veći i zekat.” (Vidjeti: Iktidaul-ilmil-amel, 89)

Imam Evzai rekao je: “Obaviješten sam da je nekada govoreno: ‘Teško se onima koji se podučavaju vjeri, a ne ibadete, i onima koji pomoću šubhi dozvoljavaju ono što je Allah zabranio.’“ (Iktidaul-ilmil-amel, 78)

Vehb b. Munebbih rekao je: “Allah je, kudeći učenjake Benu Israila, rekao: ‘Zar učite radi nečega mimo (primjene) vjere? Zar učite a po tome ne radite? Zar prodajete ahiret da biste kupili dunjaluk?’” (Iktidaul-ilmil-amel, 78)

Ša’bi je rekao: “Mi nismo islamski učenjaci, već smo čuli hadise, zatim smo ih prenijeli. Učenjaci su oni koji, kada nešto saznaju, postupaju po tom znanju.” (Iktidaul-ilmil-amel, 79)

Imam Evzai je govorio: “Kada Allah nekom narodu želi zlo, otvori im vrata rasprave, a zatvori vrata rada.” (Iktidaul-ilmil-amel, 79)

Ata’ b. Ebi Rebbah rekao je: “Jedan je mladić dolazio Aiši, radijallahu anha, pa bi je ponešto pitao, a ona bi mu prenosila hadise, te joj je jednog dana došao i upitao nešto, na šta mu je ona odgovorila: ‘O sinko, da li si radio po onome što si čuo od mene?’ On je rekao: ‘Vallahi, nisam, majko moja!’ Ona mu reče: ‘O sinko moj, pa zašto umnožavaš Allahove dokaze protiv nas i sebe?’” (Iktidaul-ilmil-amel, 60)

Nakon što su potpali pod ovu Iblisovu obmanu, te su dali prednost tjelesnom ibadetu nad znanjem, on je uspio da ih obmane u mnogim vrstama ibadeta.” (Vidjeti: Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 121)

“Neke od njih obmanuo je u nijjetu, pa govore: ‘Uzimam abdest’, a zatim kaže: ‘Činim namaz dozvoljenim (uzimanjem abdesta)’, a zatim opet kaže: ‘Uzimam abdest’. Uzrok svega toga jeste nepoznavanje šerijata, jer je nijjet u srcu, a ne na jeziku.” (Vidjeti: Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 122)

“Vidjeli smo ljude koji se zamajavaju ovim vesvesama, dok ne mare da li su im hrana i piće halal, niti čuvaju jezik od ogovaranja. Kamo sreće da su uradili obratno.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 122)

“U obmanute ljude spadaju i oni koji, kada uspiju očistiti nijjet i uđu u namaz – zanemare ostatak namaza, kao da je poenta u njemu samo donijeti početni tekbir.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 125)

“Iblis je obmanuo i one koji su ostavili mnoge namaske sunnete zbog nekih svojih razloga:

●  pa tako vidimo neke kako ostavljaju prvi saff govoreći da time žele blizinu srca klanjača;

●  neki od njih ne stavljaju ruku preko ruke u namazu, govoreći: ‘Ne volim da ispoljavam skrušenost koja mi nije u srcu.’

Štaviše, ova dva postupka smo zapazili kod nekih velikana, a oni su samo posljedica neznanja, jer Buharija i Muslim bilježe hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Kada bi ljudi znali vrijednost ezana i prvog saffa, toliko bi težili tome da, kada bi morali bacanjem kocke da izaberu kome će pripasti ta čast – bacali bi je.’

Muslim bilježi hadis u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Najbolji saffovi za muškarce su prvi saffovi, a najgori zadnji.’ Što se tiče stavljanja ruke na ruku, i to je sunnet. Ebu Davud u svom Sunenu bilježi da je Abdullah b. Zubejr rekao: ‘Stavljanje ruke na ruku u namazu je sunnet.’ A Abdullah b. Mesud jednom je prilikom klanjao stavivši lijevu ruku preko desne, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio i stavio mu desnu preko lijeve.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 125–126)

“Iblis je obmanuo skupinu pobožnjaka pa su toliko klanjali noćni namaz da su neki od njih i cijelu noć provodili u namazu, radujući se više noćnom i duha-namazu nego obaveznim namazima. Ovakvi često zaspe pred sabah, pa propuste obavezni namaz, ili ustanu i pripremaju se za sabah sve dok im ne promakne namaz u džematu, ili postanu lijeni i umorni da ne mogu stjecati opskrbu za svoju porodicu. Vidio sam jednog šejha pobožnjaka po imenu Husejn el-Kazvini kako danju puno šeta po džamiji El-Mensur, pa sam upitao ljude o uzroku njegovog hodanja, i rekli su mi: ‘To radi da ne bi spavao.’ Na to sam rekao: ‘To je nepoznavanje onoga što iziskuju i šerijat i razum. Što se tiče šerijata, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Tvoja duša kod tebe ima pravo, pa klanjaj noćni namaz i spavaj’; i: ‘Držite se umjerenosti, jer niko se neće hrvati sa ovom vjerom  a da ga ona neće nadvladati.’

Od Enesa b. Malika prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u džamiju i ugledao konopac rastegnut između dva zida. Upitao je: ‘Šta je ovo?’, pa su mu rekli: ‘To pripada Zejnebi. Ona klanja dok ne osjeti lijenost ili umor, a zatim se pridrži za konopac.’ Poslanik reče: ‘Odvežite ga! Klanjajte dok imate snage, pa kada osjetite lijenost ili malaksalost – sjedite.’ Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Kada nekog od vas obuzme drijemež, neka odspava sve dok ga ne prođe pospanost, jer kada čovjek klanja dok mu se spava, možda će htjeti da traži oprost, a ustvari će psovati sebe (tj. neće znati šta izgovara.’ (Sahihul-Buhari)

Što se tiče razuma, znamo da san obnavlja energiju koja je oslabila zbog bdijenja, pa ako čovjek odspava kada za tim ima potrebu –energija će ostati u njegovom tijelu i umu. Allahu se utječemo od neznanja! Ako neko kaže: ‘Zabilježeno je da je skupina učenjaka iz reda prvih generacija klanjala cijelu noć’, kažemo: ‘Oni su napredovali postepeno sve dok nisu ojačali da to mogu izdržati, i potpuno su bili sigurni da će obavljati sabah-namaz u džematu. Također, potpomagali su se kajlulom (popodnevnim spavanjem) i uzimanjem malih količina hrane, te im je zato to bilo ispravno. Na koncu, nije nam preneseno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao po cijelu noć, a njegov sunnet je taj koji se slijedi.’“ (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 127–128)

“Iblis je obmanuo skupinu pobožnjaka koji klanjaju noćni namaz pa su preko dana počeli pričati ljudima o svom namazu koji obavljaju tokom noći. Neki od njih kažu: ‘Taj i taj uči sabahski ezan u to i to vrijeme’, kako bi ljudi znali da je on bio budan u to vrijeme. Najmanje što se može reći o ovome, ako se čovjek i sačuva od rijaluka, jeste da to predstavlja iznošenje svojih ibadeta iz skrivenosti u javnost, čime se umanjuje sevap.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 127–128.)

“Druge je zaveo time što su se posvetili namazu i drugim ibadetima u džamiji dok nisu postali poznati po tome, pa su se ljudi okupili oko njih i klanjali zbog njihovog namaza, a zatim se vijest o njihovom stanju raširila među narodom. Ovo je šejtanova zamka, jer duša dobija snagu za ibadet kada zna da će se vijest o tome raširiti, i zbog toga ih hvaliti. Od Zejda b. Sabita prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Najbolji namaz čovjeka je u njegovoj kući, osim obaveznog namaza.’ (Hadis bilježe Buharija i Muslim) Amir b. Abdukajs mrzio je da ga ljudi vide kako klanja, i nikada nije klanjao nafilu u džamiji, dok je u kući svakog dana klanjao hiljadu rekata. Kada bi neko ušao u kuću Ibn Ebi Lejle u trenutku dok je klanjao, on bi sjeo.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 128)

“Iblis je neke pobožnjake zaveo time što su plakali u namazu u trenucima kada su bili okruženi drugim ljudima. Ovakvo stanje  nekada dođe čovjeku tako jako da ga ne može odagnati, pa ako ikako može da ga sakrije od ljudi, a to ne uradi – sebe je izložio rijaluku. Od Asima se prenosi da je rekao: ‘Kada bi Ebu Vail klanjao u svojoj kući, žestoko bi plakao, a kada bi mu cijeli dunjaluk dali da to uradi dok ga ljudi vide – ne bi prihvatio.’ Ebu Ejjub es-Sihtijani ustao bi kada bi ga savladao plač.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 128)

“Kada bi Ebu Ejjub es-Sihtijani držao vaz i srce mu omekšalo, obrisao bi nos i rekao: ‘Kako je žestoka ova prehlada!’“ (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 228)

“Iblis je neke pobožnjake obmanuo tako što klanjaju i danju i noću, ali ne mare za popravkom unutrašnjih mahana, niti vode računa da im hrana (opskrba) bude halal, iako su te stvari preče od mnoštva nafila.” (Ibnul-Dževzi, Telbisu Iblis, str. 128)

 

El-Asr br. 57.

Related posts