Islam 

Hadž kroz povijest: U sred bijela dana divlje životinje napadaju hadžije u Mekki, čak i tigrovi silaze u grad

Podijelite!

Bivši muftija Islamske zjednice u Hrvatskoj Ševko Omerbašić napisao je odličnu knjigu „ Povijest islama“. Iako je ova knjiga izdana davne 1996.godine, ona je jedinstvena jer je jedina knjiga na jezicima našeg govornog područja koja kroz poglavlje kroinika i događaji donosi veoma dragocjene podatke iz islamske povijesti. Izdvajamo vijesti o hadžu

Pripremio: Almir Duvnjak

80. Godina Hidžre:

Mekku i okolinu, najsušniji kraj Arapskog poluotoka zahvatila su velika nevremena, a potom i poplave i to upravo za vrijeme hadžskih obreda u mjesecu zil-hidždžetu.Voda je prodrla u unutrašnjost Ka’be, porušila dosta građevina u Mekki. Zbog poplave ova je godina prozvana AMUL-DžEHAF. Podaci govore da je u ovoj poplavi stradalo mnoštvo naroda i oko tisuću deva.

88.Godina Hidžre:

Te godine Mekku i okolicu je pogodila velika suša, pa su i hadžije bile u opasnosti.

134. godina Hidžre:

Seffah, prvi Abasidski halifa nalaže izgradnju svetionika na putu od Kufe do Mekke, a koji trebaju olakšati putovanje hadžija. Ovaj se put obilježava miljama tako da hadžije znadu koliko su prešli i koliko im preostaje do odredišta.

138. godina Hidžre:

Dž’afer el Mensur, drugi Abbasidski halifa naređuje proširenje Kabe i obnovu postojećih objekata u Mekki koji sluze hadždžu.

160. godina Hidžre:

Novi halifa El Mehdi kreće u društvu velikog broja svojih suradnika u Mekku na hadždž. Došavši na hadždž, Mehdi skida stari pohabani kabenski pokrivač i stavlja novi od svile koji je dao izatkati. Tom prigodom ga namjesnik Mekke upozorava na dotrajalost Kabe i moli sredstva za njenu obnovu. Mehdi nalaže da se iz Iraka donese 30 miliona dirhema , iz Egipta 300.000 zlatnih dinara, a iz Jemena 200.000 dinara, za obnovu Ka’be, naredio je da se odmah pristupi obnovi. Na povratku s hadždža uzima u svoju gardu 500 stanovnika Medine i vodi ih sa sobom u Irak. Mehdi naređuje da se iz Kurdistana ima dopremiti led za hodočasnike za vrijeme hadžadž.

162. godina Hidžre:

Te godine Mehdi nalaže da se sagrade udobnija prenočista za hadžije na putu između Kufe i Mekke.

203. godina Hidžre:

2. Zul-hidždžeta te godine bila je potpuna pomrčina sunca koja je trajala jednu trećinu dana.

Te godine u mjesecu Zul-hidždžetu Horosan, Ferjab, Talekanu i Džordžan pogodio je strahovit zemljotres. Zemlja se nakon njega tresla s više-manje inteziteta punih 70 dana. U tom potresu bilo je mnoštvo mrtvih i velikih materijalnih razaranja.

228. godina Hidžre:

Te godine hadžije koje su išle u Meku doživjeli su velike teškoće. Cijene u Mekki i Medini su podivljale. Komad kruha se prodavao po jedan dirhem, a lonac vode 40 dirhema. Vladala je nesnošljiva vručina. Nakon toga ova dva grada pogodile su kišne oluje, a onda hladnoće koje su trajale danima. Na Akabi se s brda odvalila ogromna gromada stijene i ubila veliki broj hadžija.

232. godina Hidžre:

Ova godina biti će upamćena kao sušna. Svi izvori vode u Mekki i Medini, uključivši i Zem-zem bili su skoro presušili, a cijena litra vode dosegla je nekoliko dinara. Zbog suše i nestašice vode stradao je veliki broj hadžija.

267. godina Hidžre:

S hadždža se vraća veliki broj hadžija a da nisu obavili svoju obvezu, a sve zbog velikih vrućina i nestašice vode.

302. godina Hidžre:

Te godine u noći uoći Kurban bajrama na nebu su se pojavile dvije velike zvijezde, a sutradan u noć i treća. Vidjele su se golim okom.

314. godina Hidžre:

Te godine nije se išlo na hadždž iz Iraka iz straha od Karamita.

317. godina Hidžre:

Karamite su te godine počinili neviđeni zločin za vrijeme hadža u Mekki. Zapovjednik hadža te godine bio je Mensur Eddulejmi. Kada su počeli tavafi, na obrede su pristigli i Karamite na čelu sa svojim vođom Ebu Tahirom. Čim su stigli u Mekku uhapsili su Eddulejmija, pobili stražu Kabe i počeli neviđeni masakr hadžija. Stali bi tako oko Kabe i tko bi god došao na tavaf sabljama bi ga sasjekli. Ebul Fidha u svojoj povjesti je zabilježio, a bio je jedan od sudionika hadžskih obreda, da bi Karamitski voda Ebu Tahir došao sa svojom pratnjom, stao pored ulaznih vrata Kabe i ubijao ljude bez ikakva povoda i razloga. Zatim bi se uključili s hodočasnicima u tavaf okolo Kabe i odsjecali ljudima glave. Vrhunac zločina su počinili kada je jadan pripadnik ove bande došao na konju pred crni kamen, pustio konja da se izmokri, a potom uzeo malj i razbio crni kamen i odnijeli ga sa sobom u Bahrejn. Od tada, 17 godina Kaba je ostala bez svog tisućama godina starog simbola. Ubijali su narod i hadžije u Meki punih 11 dana. Prema dostupnim podacima ubili su na tisuće ljudi, žena i djece.

Po povratku u Bahrejn, njihov vođa Ebu Tahir se razbolio. Crvi su ga skoro svega rastočili, i umro je na velikim mukama.

336. godina po Hidžri:

Ove godine iz Iraka nitko nije otišao na hadždž i dva razloga: iznemoglosti od bolesti i gladi i straha od razbojnika Karamita.

339. godina po Hidžri:

Te godine Karamite su vratile crni Kamen u Kabu. Nuđeno je prije toga njihovom vođi 50.000 dirhema da ga vrati, ali nije pristao, sada su ga vratili bez naknade. Prije nego su ga odnijeli u Mekku donijeli su ga u džamiju u Kufi da bi ga narod vidio. Prema kroničarima kamen je u Mekku donio Muhammed ibni Sanberi predao ga namjesniku Mekke. S obzirom da je kamen bio razbijen, prije nego je stavljen na svoje mjesto u Kabi optočen je srebrom

346. godina po Hidžri:

U mjesecu Zul-hidždžetu pokrajinu Rej je pogodio snažan zemljotres, ali i Talekan i druga perzijska mjesta.

363. godina po Hidžri:

U mjesecu Zul-hidždžetu grad Vasit zahvatio je strahovit zemljotres. Podatke o žrtvama povjesničari ne navode.

367. godina Hidžre:

Emir hadžija i hadždža bio je Badis ibni Zejri. Pred sami hadždž su mu došli lopovi nudeći mu 50.000 dinara da ih policija ne progoni. Badis je “pristao” tražeći od njih da se svi lopovi okupe kod njega i da se dogovore o pravilima ponašanja. Okupilo ih se oko trideset. Kada je upitao tko nije došao na sastanak, oni mu se zavjetovaše da su svi došli. Naredio j e da se svi pohapse i da se svakom od njih odsjeće ruka.

395. godina Hidžre:

Zbog velike suše, Afrika je zapala u stanje gladi. Sve pekare i hammami su obustavili rad.

A onda se nakon suše i gladi pojavila epidemija kolere. Dnevno je umiralo od 500-700 ljudi.

Na povratku hadžija iz Magreba došlo je do velike nesreće. Usljed nedostatka vode pomrlo je mnogo ljudi-hadžija.

406. godina Hidžre:

S hadždža je stigla vijest u velikoj nestašici vode u Mekki i Medini. Oko 14.000 hadžija je pomrlo od žeđi, a svega 6.000 ih se spasilo. Ljudi su pili čak i mokraću od deva da se spasu smrti, kao i devlju krv. Iz Iraka te godine nitko nije otišao na hadž iz straha od beduinskih bandi na putu prema Mekki i Medini.

413. godina Hidžre:

Za vrijeme hadždža u Mekki, prvog dana Bajrama, jedan egipatski hadžija je tavafeći odjednom ispod ihrama izvadio sablju i čekić, prišao crnom kamenu, tri puta ga udario i polomio na nekoliko komada. Udarajući po kamenu govorio je: . “Dokle će se obožavati ovaj kamen? Neka me spriječe Muhammed i Ali ako mogu”.

Narod se razbježao. Jedan od hadžija prišao je Egipćaninu udario ga sabljom i na mjestu ubio. Ostali razbojnici koji su došli iz Egipta s namjerom da razbiju kamen, navališe na ovoga hadžiju i na mjestu ga ubiše. U općem metežu policija je uspjela uhvatiti 20 razbojnika i pogubiti ih, dok su se ostali pritajili. Sutradan je policija uhvatila još jednog razbojnika, koji im je otkrio kako je bilo ukupno 100 razbojnika. Kamen je nakon tog incidenta ponovo optočen u zlatom ipostavljen na svoje mjesto.

417. godina Hidžre:

Na hadždž ove godine nisu došli stanovnici Horosana i Iraka.

433. godina po Hidžri:

Te godine u Bagdad stiže grupa hadžija s obala rijeke Volge (Itil) iz Bolgara. U Bagdadu su ugošćeni. U razgovorima s domaćinom rekli su da dolaze iz središnjega dijela rijeke Volge, da se njihova zemlja nalazi izmedu Turka i Sakaliba, da su odnedavna prihvatili islam te da slijede hanefijski mezheb.

447. godina Hidžre:

Mekku, Medinu i druge hidžaske gradove pogodila je nestašica hrane i to upravo za vrijeme hadždža. Postojala je opasnost od katastrofe velikih razmjera jer je na hadž stiglo te godine oko 300.000 hadžija.

Uzrok nestašice je što rijeka Nil te godine nije poplavila polja u svom toku,a hrana je mahom stizala iz Egipta. Nesreća je bila neizbježna da se nije priroda umiješala. Za vrijeme hadždža Mekku je pogodila najezda skakavaca. Na desetine milijuna ovih životinja stiglo je u pravo vrijeme i spasilo tako veliki broj hadžija. Hadžije su se hranile ovim nametnicima, izbjegavši tako glad.

489. godina po Hidžri:

U mjesecu Zul hidždžetu bio je veliki potop koji je zadesio hadžije dok su bili na Mikatu. Svi koji su se uspjeli ispeti na uzvisine spasili su se. Veliki je broj ljudi međutim stradao od naglo nadošle bujice.

499. godina Hidžre:

U Bagdad je stigao čovjek iz pokreta Mulessimuna s krajnjeg Magreba, o kojima se skoro ništa nije čulo. To je narod koji je posebnim maramama krio svoje lice osim nosa i očiju. S njim je došao na hadždž i jedan od najboljih islamskih učenjaka. Držao je predavanja po bagdadskim džamijama. Sva su predavanja bila prepuna slušatelja. U svojim predavanjima govorio je o borbama muslimana protiv Franaka, Španjolaca i drugih. Govorio je na predavanjima kako su Magrebovci iskvarili svoju vjeru. Umjesto na hadždž u Mekku išli su u Egipat i posjećivali grobove i turbeta.

560. godina Hidžre:

Sa hadždža stižu vijesti da su divlje životinje postale prava napast. U sred bijela dana napadaju hadžije u Mekki, čak i tigrovi silaze u grad, što je prije bilo nezamislivo. Veliki broj hadžija je umro u strašnim mukama usljed ujeda ovih životinja. Zbog toga vođstvo hadždža donosi odluku da se ne ide iz Mekke u Medinu. Vjerojatno se radilo o životinjama zaraženim bjesnilom.

Related posts