Zanimljivosti 

Putevima bosanskih hadžija kroz historiju: Od konja, lađa i kamila pa do brodova, autobusa i aviona

Podijelite!

Krajem avgusta 1.405 hodočasnika iz Bosne i Hercegovine otputovalo je avionima u Saudijsku Arabiju, kako bi hodočastili Kabu i obavili petu islamsku dužnost – hadž. Na svetim mjestima za muslimane u Medini i Mekki hadžije će se zadržati u prosjeku 22-23 dana, nakon čega će se vratiti svojim ognjištima i kućama.

Poredeći sa nekim prijašnjim vremenima, kada je za obavljanje hadža trebalo više i od godinu dana, ovaj period se ne čini pretjerano dug.

U svom djelu “Tragovi bosanskih hadžija” autor Đevad Koldžo sakupio je podatke o hadžijama sa naših prostora, koji su se, kroz historiju, odlučivali na put u daleku Mekku.

U razgovoru za Klix.ba Koldžo navodi da se u pojedinim izvorima spominje da je prvi odlazak na hadž iz Bosne zabilježen 1557. godine.

“Taj prvi hadžija bio je neki Sarač Mehmed iz Šejh-Ferrahove mahale u Sarajevu. Međutim, nije zabilježeno kada se vratio sa hadža, niti kojim je putem hodio”, govori Koldžo.

Hadži Jusuf Livnjak (1615. godina)

Prvi dokumentovani odlazak na hadž zabilježen je 1615. godine, kada je pisani trag o svom putu u Mekku ostavio hadži Jusuf Livnjak.

“Hadži Jusuf je na put krenuo 20. juna 1615. godine iz Sarajeva na konju, odakle je, putem Skoplja, stigao u Istanbul. Zatim je iz Istanbula lađom, preko Rodosa, došao u Aleksandriju, da bi dalje, na kamilama i konjima, putovao do Kaira, te dalje do Medine, a zatim i Mekke”, pojašnjava naš sagovornik, dodajući da je na tom putu hadži Jusuf prenoćio u 119 različitih konaka.

Sa djelimično izmijenjenom rutom, hadži Jusuf vratio se u Bosnu 1. jula 1616. godine, što znači da je na putu proveo 375 dana, a dužina njegove rute iznosila je 8.574 kilometara.

Kasnije će hadži Jusufovim stazama hoditi sve bosanske hadžije tokom cjelokupnog Osmanskog perioda.

Hadži Razija, prva bosanska hadžinica (1874.)

Godine 1874. zabilježen je prvi odlazak žene na hadž sa ovih prostora. Naime, hadži Mehmed Koldžo, predak našeg sagovornika, obavio je hadž sa svojom suprugom hadži Razijom, o čemu postoji pisani trag. Na put su krenuli 13. novembra 1874., a vratili su se u kasnu jesen 1875. godine.

Austro-ugarskom okupacijom BiH 1878. godine, nakratko dolazi do stagnacije odlazaka na hadž, međutim već 1881. godine bilježi se da je 25 osoba iz Visokog otputovalo na hadž, a 1884. godine 54 osobe.

“U tom periodu, hadžije su putovale lađom iz Metkovića do Trsta. Tu su se ukrcavali na brod kojim su plovili do Aleksandrije, a zatim i Džidde, budući da je Sueski kanal otvoren 1869. godine i brodovi su mogli ići sve do Arabije”, ističe Koldžo.

Interesantno je da su hadžije koje su putovale na ovaj način, kako bi stigli na vrijeme, na hadž kretale drugog ili trećeg dana Ramazanskog bajrama, a vraćali su se 30-60 dana nakon obavljenog hadža. Tako su na putu provodili 100-160 dana, a dužina rute iznosila je 7.608 kilometara.

Kraljevina SHS: Bez odlazaka na hadž

Nakon završetka Prvog svjetskog rata, te u vrijeme Kraljevine SHS, ne postoje podaci o odlascima na hadž sa ovih prostora, no prema pojedinim navodima, između dva svjetska rata svega 50-tak Bosanaca i Hercegovaca je obavilo hadž. Međutim, ova cifra uopće ne treba čuditi budući da je, naprimjer, 1939. godine na hadž iz cijelog svijeta stiglo svega 9.024 hodočasnika.

Za vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata, pa sve do 1949. godine nije zabilježen nijedan odlazak na hadž sa ovih prostora, kada tadašnji reisu-l-ulema Ibrahim ef. Fejić sa svoja četiri saradnika odlazi na put u Mekku. Taj čin je predstavljao prekretnicu, pa se u narednim godinama povećavao broj muslimana koji su se odlučivali na obavljanje pete islamske dužnosti.

“Do 1954. godine hodočasnici su na hadž odlazili individualno, no od te godine počinju organizirani odlasci na hadž. Upravo te godine na hadž je otišlo 11 hadžija, a ono što je posebno interesantno jeste činjenica da su ove hadžije putovale brodom koji je krenuo iz Rijeke u Hrvatskoj ka Hong Kongu, da bi se zatim vratili do Libana i Saudijske Arabije. Dakle, radi se o najdužoj ruti kojom su hadžije sa ovih prostora putovale na hadž”, govori Koldžo.

Od 1966. turističke agencije nude usluge hadža

Od 1966. godine osnivaju se i prve turističke agencije koje su nudile uslugu odlaska na hadž, nakon čega je zabilježena ekspanzija hodočasnika za Mekku sa ovih prostora. Putovalo se autobusom, bez klima uređaja, sljedećom rutom: Sarajevo-Orašje-Beograd-Niš-Sofija-Edren-Istanbul-Konya-Adana-Mosul-Bagdad-Basra-Kuvajt-Rijad-Taif-Mekka.

“Sva navedena mjesta bila su ujedno i konaci, a većinom bi se spavalo u hotelima. Ponekad, kada bi vozači osjetili preveliki umor, jednostavno bi zaustavili autobus uz put, te bi se tu napravio logor i prenoćište”, napominje sagovornik.

Putovanje na hadž autobusom u ovom periodu trajalo je otprilike 54 dana, dok je dužina rute iznosila 10.184 kilometra. Od 1969. godine iz Beograda se počelo i avionom ići na hadž.

Tokom ratnih devedesetih godina, pa sve do 1999., odlaske na hadž autobusima i avionima iz Bosne i Hercegovine organizira Visoki saudijski komitet. Od 1996. godine u tome mu se pridružuje i Ured za hadž IZ BiH, koji od 2000. godine, zajedno sa još nekoliko agencija, dobija ekskluzivno pravo na organizaciju odlazaka na hadž iz naše zemlje.

Related posts