Islam 

ZNAMO LI GDJE JE UZVIŠENI ALLAH SUBHANEHU VE TE’ALA

Podijelite!

Ovo pitanje bi trebao da se zapita svaki pripadnik vjere islama.

Kako Kur’an, tako i hadisi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnavaju nam odgovor na ovakvo pitanje. Stoga ćemo iznijeti dokaze iz Kur’ana i sunneta o mjestu boravka našeg Gospodara, a to su dva najautentičnija izvora za sve što tražimo u našoj vjeri, dini Islamu.

Prije toga da kažemo da je ashabima i generacijama koje su dolazile posle njih (sve dok se nisu pojavile džehmije i mu’atezile) bilo jasno mjesto bivstvovanja našeg Gospodara, Allaha, subhanehu ve te ‘ala, jer oni nisu mnogo oko toga polemizirali i bili su im jasni ajeti i hadisi koji ukazuju na to. Zato Ibnul-Kajjim, rahmetullahi te’ala alejhi, kaže: ”Ashabi se nisu sporili ni u jednom pitanju a koje se tiče Allahovih lijepih imena i njegovih svojstava’‘ (Ea’lamul-Muweki’in 1/49.)

Prvi koji je negirao bivstvovanje Allaha, džellešanuhu, iznad sedam nebesa, jeste Dža’d b. Dirhem, a istog njegovog mišljenja je bio i Džehm b. Safwan, za koje je ibnu-Tejmijje, rahmetullahi te’ala alejhi, u svojim fetvama rekao: ”Dž’ad je negirao Allahova svojstva i ustvrdio da se Allah, džellešanuhu, ne može naći iznad Arša. U tome ga je slijedio i Džehm b. Safwan” (Fetve od ibnu-Tejmijje: 5/20.)

Zbog njihovog učenja i pogrešnog tumačenja Allahovih ajeta koji govore o Njegovom bivstvovanju, dosta ljudi je otišlo u zabludu i na krivi put. Kao posljedica ovog njihovog učenja i tumačenja ajeta koji govore o Allahovom bivstvovanju, nastala su dva zalutala pravca. –

Prvi, kojem pripadaju džehmije i mua’tezile, a koji su riječ iz ajeta ”Isteva”, što znači uzvisiti se na neko mjesto, zamjenili sa riječi ”Istevla”, što znači zavladati ili zagospodariti nečim. – Drugi, ovom pravcu pripadaju; keramite i hašimije koji tvrde i zagovaraju da se Allah, džellešanuhu, prislonuo uz Arš, i da se nije uzvisio iznad Svog prijestolja, tj. Arša. Pripadnici i sljedbenici ehlis-sunneta smatraju da se Allah, džellešanuhu, uzdigao i uzvisio iznad Arša.

U suri Ta-Ha, u prijevodu značenja petog ajeta stoji:

“Er-Rahmanu ‘alel-arši isteva“ (Ta-Ha, 5), što u prijevodu značenja glasi: Milostivi se iznad Arša uzvisio.

Svoje uzvišenje iznad Arša, Allah, džellešanuhu, spominje na još šest mjesta u Kur’anu, a to su ajeti iz sura; El-Ea’raf: 54 ajet, Junus: 3 ajet, Er-Ra’ad: 2 ajet, El-Furkan: 59 ajet, Es-Sedžda: 4 ajet, i u suri El-Hadid: 4 ajet.

Skoro u svim ovim ajetima Allah, džellešanuhu, spominje da je On Gospodar Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio a nakon toga se iznad Arša-Prijestolja uzvisio. U najtiražnijem prijevodu Kur’ana na naš jezik, prijevod od rahmetli Besima Korkuta, svi ovi ajeti su prevedeni tako, da je Allah, dželleša’nuhu, nakon što je stvorio nebesa i Zemlju, na nekim mjestima spomenuto da je zavladao a na nekim mjestima da je zagospodario svemirom.

Danas većina onih koji su studirali i proučavali arapski jezik, znaju da se riječ ”Isteva” ne može prevesti drugačije osim kao uzvisiti se na neko mjesto, dok riječ ”Istevla” znači zavladati ili zagospodariti nečim. Oni koji čitaju Kur’an, pa makar i ne poznavali značenje arapskog jezika, neće nikada ajete koji govore o Istiva’u – uzvišenosti, pročitati kao Istevla-zavladati, jer Kur’an nije dozvoljeno iskrivljavati i neispravno učiti. Oni koji su iskrivili ovo vjerovanje o Allahovom, dželleša’nuhu, uzvišenju iznad sedam nebesa, jesu prije svega sekte zvane džehmije i mu’atezile, kao i jedan dio eša’arija takođe.

Spomenuli smo da oni tvrde da je Allah, dželleša’nuhu, zagospodario, umjesto što se uzvisio iznad Arša i prema njihovoj logici, Allah, dželleša’nuhu, nije ni vladao Aršom prije nego što je zagospodario tim Svojim prijestoljem.

Ovdje se sada postavlja jedno veoma važno pitanje! Ko je onda gospodario Aršom prije nego što je Njime zavladao Allah, džellešanuhu??? Nakon ovog njihovog zabludjelog i potpuno neispravnog ubjeđenja, nastalo je i drugo još pogubnije ubjeđenje i teorija, koja zagovara da se Allah, dželleša’nuhu, nalazi na svakom mjestu, gdje god Ga spomeneš i da je sve što postoji oko nas Allah, dželleša’nuhu.

Do ovakvog vjerovanja su došli zbog toga što su rekli da se Allahu, dželleša’nuhu, ne može pripisati niti mjesto niti prostor, te su zbog toga ustvrdili da je Allah, dželleša’nuhu, svugdje oko nas. Ovom njihovom zabludjelom teorijom, sekte džehmija i mua’tezila su ušle u teoriju starih grčkih filozofa poznatu kao ”panteizam”, koja tvrdi da je priroda i sve što se u njoj nalazi dio Boga. Ove sekte i njihove pristalice, takođe, tvrde i zagovaraju, da se Bog utjelovio u čovjeku, tako kada se obratite čovjeku, vi se ujedno obraćate i Bogu.

Pa je po njima, čovjek dio Boga, a Bog je u njemu. Nema sumnje da ova teza nema nikakve veze sa našom časnom vjerom islamom, mada su je neki sljedbenici sufizmanažalost prihvatili kao svoju originalnu vjersku verziju, izražavajući na taj način Božije jedinstvo. Oni tvrde, da sve što postoji je Bog.

Tako, (po njima) Bog je Svojim bićem svuda oko nas pa čak i u nama samima.

Dokaz za ovu tvrdnju imamo u poznatoj izreci Halladža, koji je rekao: ”Lejse fi džubbeti illellahu” – ”U mom džubetu nije niko drugi do sami Allah” Zbog ovakve njegove zabludjele teorije je kasnije bio pogubljen.

Dok je jedan drugi rekao: ”Subhani, subhani, ma e’azeme še’ni” – Slavljen li sam, slavljen li sam, kako je velika moja moć, mislećitime na ugledni položaj koji je imao kod svojih pristalica i zabludjelih obožavaoca. Ovu svoju zabludjelu tezu oni, kao i njihove pristalice, temelje na kura’nskom ajetu “We huve me’akum ejnema kuntum “ (El-Hadid, 4), što u prijevodu značenja glasi ”... i On je sa vama, ma gdje god vi bili …

Po njihovom ubjeđenju, oni smatraju da riječ ”me’akum” – “sa vama” znači, da je Allah i Svojim Bićem i Svojim svojstvima, prisutan zajedno sa čovjekom, ma gdje god da on bio. Ovakvo shvaćanje i tumačenje ovog ajeta ne može nikako biti ispravno, niti prihvatljivo iz jednog prostog razloga. Ako uzmemo teoriju, a nju prihvataju i oni koji imaju ovakvo mišljenje, da je Allah, dželleša’nuhu, Najveći, Veći je i od same Zemlje i čitavog kosmosa Kojeg je lično Sam stvorio, kako onda On, dželleša’nuhu, sa tolikom neopisivom i nama nezamislivom veličinom, može biti sa malim i sićušnim čovjekom ma gdje god on bio, na ovom ograničenom zemaljskom prostoru?!?

Nema sumnje da je ova njihova teorija o prisutnosti Allahovog, dželleša’nuhu, bića sa čovjekom, po svuda, ma gdje god da on bio, neosnovana i zdravom razumu neprihvatljiva. Ispravno i za svačiji razum prihvatljivo mišljenje ovakvog i njemu sličnih ajeta, jeste da je Allah, dželleša’nuhu, sa nama, Svojim znanjem, vidom, sluhom i svim ostalim lijepim karakteristikama i osobinama, koje posjeduje naš Svevišnji Gospodar – Allah.

Kada je poznati islamski učenjak, Sufjan es-Sevri, rahmetullahi te’ala alejhi, upitan o značenju ajeta, “We huve me’akum ejnema kuntum “ što u prijevodu značenja glasi ”... i On je sa vama, ma gdje god vi bili ”, odgovorio je sljedeće: ” On je sa vama, Svojim znanjem – ma gdje god bili” (”Es-Sunneh” str.72, od Abdullaha b. Ahmeda) A Abdullah b. Nafi’a je rekao: ”Allah je na nebu, a Njegovo znanje je na svakom mjestu” (”Es-Sunneh” str.34, od Abdullaha b. Ahmeda) Dakle, Allah, dželleša’nuhu, je Svojim znanjem, vidom i sluhom prisutan na svakom mjestu i ništa Mu ne može biti skriveno.

U Kur’anu nećemo naći niti jedan ajet koji govori o tome da je Allah, dželleša’nuhu, Svojim bićem prisutan sa nama na svakom mjestu, ma gdje mi bili, bilo to mjesto čisto ili nečisto. Zbog toga je na vjernicima da poštuju ajete koji govore o Allahovim, dželleša’nuhu, svojstvima i da ih ne smiju prilagođavati svom, ionako ograničenom ljudskom shvatanju.

Uzvišeni Allah je Savršen i nema ograničenja, a ograničeni nikad ne može shvatiti neograničenog. Zbog toga se ajeti koji govore o Njegovoj Uzvišenosti, svojstvima i Biću trebaju shvatiti i prihvatiti, onako kako su navedeni, bez dodatnog tumačenja i zalaženja u kvalifikacione konstrukcije, pri čemu čovjek može itekako potonuti, kao i u bilo kojoj drugoj dubini koja je njemu nepoznata . Pripadnici ehlis-sunneta ne zalaze u nikakvu suštinu, kakvoću, niti kvalifikaciju Allahovog ”uzvisivanja” ili ”uzdizanja”.

Allah, dželleša’nuhu, nije ničemu sličan, niti Mu je išta slično. Nama ostaje da vjerujemo da su Njegova svojstva onakva kakvim ih je On sam opisao i Njegov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Dakle, Allaha, dželleša’nuhu, ne možemo ni sa čim poistovjetiti, jer Mu ništa od ovoga što je dostupno i razumljivo našim umovima na dunjaluku, nije ravno niti slično.

Sve što je stvoreno u prirodi upućuje na to da je Allah Uzvišen i da je On iznad svega što postoji. Mi muslimani to također svakodnevno potvrđujemo u našim namazima i dovama.

Zar ne kažemo u namazu na sedždi svaki put kada ničice padnemo, Subhane Rabbijel-E’ala, – Slavljen neka je Allah koji je visoko. Ovo kažemo kada svoje lice spustimo na najniže mjesto, da je Onaj kome ničice padamo, slavljen u visinama.

A što se tiče dove, teško je ne predpostaviti da svaki musliman koji moli Allaha, dželleša’nuhu, da za vrijeme svoje dove u srcu ne osjeća da je Allah, dželleša’nuhu, visoko iznad svih nebesa. Allah, dželleša’nuhu, je sa Svojim uzvišenim atributima, ujedno uz sva Svoja stvorenja, ma gdje god da oni bili. Allahu, dželleša’nuhu, nije ništa slično i On je Taj, Koji sve čuje, vidi i zna sve šta i gdje se to dešava, jer Mu ni najmanja stvar na ovome svijetu nije skrivena.

Dokaz o uzvišenosti Allaha, dželleša’nuhu, nalazimo i u jednom od mnogobrojnih hadisa od Muavije ibnul-Hakema es-Sulemija, radijallahu anhum, koji je zabilježen u Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa, u kojem se bilježi da je ovaj ashab jedne prilike došao sa crnom robinjom kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, htjevši da je oslobodi rekavši: ”O Allahov poslaniče, dužan sam da oslobodim roba vjernika.” Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htjevši da provjeri njen iman upitao ovu robinju; ”Gdje je Allah?” Ona je odgovorila: ”Na nebu” Zatim je opet upitao: ”Ko sam ja?”, ona je odgovorila: ”Ti si Allahov poslanik”. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Oslobodi je, ona je vjernica”.

Dakle vidimo i iz ovog hadisa suštu istinu da je Allah, dželleša’nuhu, na nebu, a ujedno možemo izvući i pouku da je dozvoljeno postaviti pitanje na ovu temu jer nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tome podučio, kako to jasno stoji u ovome hadisu.

Piše: Ishak Ahmetović, prof.

Related posts