Ramazan 

Ramazanska dova koja mi je uslišana

Podijelite!

Ta noć bila mi je znak, iako sam i dotad bila uvjerena da se Allah odaziva robu Svome, da predano i konstantno trebamo upućivati dovu Allahu, Onome koji je blizu i koji se odaziva robu koji Ga doziva i koji Ga moli

Zadnji dani ramazana. Ljetne noći, nebo obasjano zvijezdama, jelka digla svoju krošnju ka nebu i kao da pokazuje da i mi trebamo dići svoje ruke i dovom se obratiti Onome koji sve savršeno sazda, Onome koji se odaziva… Svake ramazanske večeri poslije teravije sjedim sa sinom ispod jelke u dvorištu. Ranijih ramazana imali smo i lijepo, nestašno društvo: mačke. Igrali bismo se s njima, divili ljepoti Allahovog stvaranja i milosti koja se nazire na svakom koraku. Ali, zadnja dva ramazana provodili smo bez svojih umiljatih ljubimaca, nešto nam se zanedalo, što se kaže, i odjednom su svi nestali, netragom.

Te ramazanske večeri, dok mi je sin sjedio u krilu i dok smo gledali u nebo okićeno zvijezdama i pričali o svemu što bi njemu naumpalo, u jednom trenutku rekao mi je: “Eh, mama, da su nam sad mačke da se igramo s njima.” Kako ih i sama volim, rekla sam mu: “Dovimo, možda nam Allah dadne i mačku i mačiće i da ih imamo puno dvorište.” I zbilja, oboje smo uputili dovu.

Tri noći prije Bajrama, kad smo se vratili sa teravije i sjeli na svoje mjesto ispod jelke, ugledali smo mačku, koju nikad dotad u našem sokaku nismo vidjeli. Bila je skotna. Kako smo se obradovali. Odmah sam žurno ušla u kuću i donijela cijelu paštetu, a sin ju je u međuvremenu vabio i privoljavao da nam se približi. I zaista, mačka je prišla, samo pomirisala paštetu i počela se umiljavati oko nas. Kako je došla, tako je i ostala s nama. Okotila se poslije ramazana, a i evo i prije ovog ramazana okotila je dva mačeta, a od njenih prošlogodišnjih očekujemo prinove.

Kasnije, kad sam pomno razmislila o svemu, toliko sam se žarko željela sjetiti jesam li u toj noći uputila još koju dovu, osim dove da nam Allah podari mačke… Ta noć bila mi je znak, iako sam i dotad bila uvjerena da se Allah odaziva robu Svome, da predano i konstantno trebamo upućivati dovu Allahu, Onome koji je blizu i koji se odaziva robu koji Ga doziva i koji Ga moli.

Iskoristimo preostale ramazanske noći i što više upućujmo dovu Allahu.

Tekst poslala sestra A.

Related posts