Islam 

Tako su govorili islamski velikani: Oholost u ljudskom srcu umanjuje pamet

Podijelite!

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prenosi se da je Ebu Džafer Muhamed ibn Ali ibn Husein r.a., rekao: ”Nema boljeg ibadeta od jedenja halal imetka i čuvanja spolnog organa od bluda, Allahu nema ništa draže od toga da tražiš i moliš pomoć od Njega, sudbinu ne može odbiti ništa osim dove, nema dobra za koje se brže zarađuje sevab od dobročinstva, a nema zla za koje brže stiže kazna od nepravde i nasilja, dosta je čovjeku mahana da kod drugih ljudi primječuje ono pred čime zatvara oči kad je on sām u pitanju, da naređuje drugim ljudima ono što sām ne radi i da uznemirava svoga sagovornika onim što ga se ne tiče.”[1]

Rekao je također: ”Nikada ljudsko srce nije nastanila uholost, a da mu se, srazmjerno količini oholosti, nije umanjila pamet.”[2]

”Smrt istinskog učenjaka teža je šejtanu od smrti 70 pobožnjaka.”[3]

Savjetujući svoga sina Dža’fera es-Sadika, Muhamed ibn Ali ibn Husein, rekao je:  ”Sinko moj, znaj da je Allah učinio tri stvari skrivenim u druge tri stvari.  Allahovo zadovoljstvo krije se u pokornosti Njemu, zato ne omalovažavaj nijednu vrstu pokornosti Allahu, jer se možda u njoj krije Allahovo zadovoljstvo; Allahova srdžba krije se u griješenju i nepokornosti Allahu, zato ne omalovažavaj nijedan grijeh makar bio i neznatan, jer se možda u njemu krije Allahova srdžba; Allahove evlije skriveni su među ljudima, zato ne omalovažavaj nijednog vjernika, jer je možda upravo taj kojeg ti omalovažavaš, Allahov evlija.”[4]

Prenoseći oporuku svoga oca, Muhamed ibn Ali ibn Husein r.a., rekao je: ”Moj otac mi je oporučio sljedeće: ”Sinko moj, ne druži se sa pet vrsta ljudi: ne druži se sa pokvarenjakom i velikim griješnikom, jer će te prodati za večeru, ne druži se sa škrtim čovjekom, jer će ti on uskratiti od svoga imetka i manje od onoga što tebi treba, ne druži se sa lažovom, jer je on poput fatamorgane, udaljava od tebe bliskog, a ”približava” dalekog, ne druži se sa ahmakom (maloumnikom), jer on možda želi da ti pomogne, ali će ti samo štetu nanijeti i ne druži se sa onim ko kida rodbinsku vezu, jer je takve Allah prokleo u Kur’anu na tri mjesta.”[5]

Prenosi se da je Jahja ibn Muaz rekao: ”Ni prve ni posljednje generacije nisu čule za dvije veće nedače koje snalaze čovjeka na samrti u pogledu imetka.” Upitan koje su to nedače, odgovorio je: ”Uzima mu se cjelokupan imetak i čeka ga obračun za cjelokupan imetak na Sudnjem danu.”[6]

Rekao je također: ”Draži mi je grijeh koji će me učiniti poniznim prema Allahu, nego pokornost koja će me učiniti oholim prema Allahu.”[7]

”Ako nisi zadovoljan sa Allahom, kako ćeš onda tražiti da On bude zadovoljan s tobom.”[8]

”Kada je Allah zadovoljan sa Svojim robovima onda im oprosti grijehe, a kada je srdit na Svoje robove onda im ne prima dobra djela.”[9]

Upitan je Seid ibn Džubejr: ”Koji čovjek je najpobožniji?” Odgovorio je: ”Onaj koji počini određene grijehe i kad god se sjeti svojih grijeha, svoja dobra djela vidi neznatnim u odnosu na grijehe.”[10]

Rekao je Ahnef ibn Kajs: ”Nema čovječnosti kod lažova, niti rahatluka za zavidnika, niti trika (kojim bi ga pridobio da udjeljuje) za škrticu, niti ugleda za čovjeka lošeg ahlaka, niti prijateljstva sa mrzovoljnim (teškim) čovjekom.”[11]

Rekao je Urve ibn Zubejr: ”Kada vidiš čovjeka da radi dobro djelo, znaj da kod njega ima i drugih dobrih djela, a kada vidiš čovjeka da radi loše djelo, znaj da kod njega ima i drugih loših djela. Dobro djelo upučuje na drugo dobro djelo, a loše djelo upučuje na drugo loše djelo.”[12]

 

[1] Sifetu safve, II/ 476.

[2] Ibid., str. 474.

[3] Ibid.

[4] Et-tezkire el-hamdunijje, I/110-111.

[5] Hiljetul-evlija, III/184.

[6] Sifetu safve, IV/338.

[7]Ibid.

[8] Ibid., str. 339.

[9] Ibid., str. 341.

[10] Ibid.,  III/79.

[11] Ibid., str. 138.

[12] Ibid.,  II/458.

 

Related posts