Vidjela sam dio svog Dženneta

Podijelite!

Tog dana počela sam se spremati da idem u park, jer već nekoliko dana nisam izlazila iz kuće. Kad sam došla do ogledala da stavim mahramu, nisam mogla vidjeti svoje cijelo lice, već samo dijelove lica. Znam o čemu se radi, ovaj problem imam od…

najranijeg djetinjstva (sihr i džinni). Prvo ne vidim dobro, pa onda vidim veliko svjetlo i poslije toga dobijem neizdržljivu glavobolju. Inače, kad se ovo dešava, to su najgori dani u mom životu, jer sve što osjećam ne mogu ni opisati, imam užasne glavobolje zbog kojih po tri dana ne mogu izaći iz kuće. U tim trenucima jedino što me tješi jeste da Allah, s.v.t., zna i vidi šta mi se dešava.

Taj dan sam sjela na pod i pustila učenje Kur’ana, jer kada slušam Kur’an, razbistri mi se pogled, bolje vidim. Osjećala sam kao da me nešto zavezalo sa svih strana, nisam osjetila jednu ruku, uglavnom dan je bio grozan. Najteže mi je bilo kad mi je dijete ušlo u sobu i upitalo: “Mama, jesi li spremna da idemo?”, a ja nisam mogla ni da mu vidim lice. Pomislila sam: “Kako da mu i danas kažem da opet ne idemo nigdje?” Dijete je u nadi ipak ulazilo svakih nekoliko minuta da pita jesam li spremna.

Nisam znala šta da radim: da li da plačem od muke ili da opet učim? Imala sam groznu glavobolju i ne sjećam se svega šta se desilo tog dana, znam samo da sam klanjala i pokušala da uputim dovu Allahu, a onda je na moje obraze navrla bujica suza. Koju dovu da uputim ovaj put? Za što da zamolim, kada je moj čitav život želja ista? Šta da tražim od Allaha, šta? Da li će ikada doći kraj mom bolu i sihru, obnavljanju sihra? Što se više borim, sve mi je teže. O Allahu, šta da učim sada, koju dovu, koju suru? Šta da slušam iz Kur’ana da mi bude lakše… Šta?

O Allahu, da li će muslimani ikada dobiti lijek protiv ovog groznog sihra? U Kur’anu piše da sihirbazi neće pobijediti, zašto onda ovoliko muslimana pati od sihra? Zašto nam ne pošalješ dovu koja poništava sihr? Zašto nam ne pokažeš dovu koja će nas zaštititi zauvijek? I onda sam se zastidjela pred Allahom, jer ovo je ipak moje iskušenje… moja zadnja dova bila je: “O Allahu, pomozi muslimanima u Siriji, pomozi svim mojim muslimanima koji pate od sihra, pa i meni!” Onda sam obrisala suze stideći se što sam svom Gospodaru postavila pitanja na koja znam odgovor.

Otišla sam na spavanje, ali sam samo ležala i mislila u sebi: “Nikada neću zaspati od ove boli. Ništa mi ne može ublažiti bol… I onda pomislim na Allaha, ali odlučim da Ga neću pitati da mi pomogne, nek boli. Tada sam čula glas džinna koji me muči oduvijek: “Boljet će te glava cijelu noć, da znaš.” Rastužila sam se i šutjela jer sam znala da govori istinu.

Dok sam tako ležala, na desnoj strani plafona osjetila sam da se nalazi veliki prelijepi cvijet, okreće se i lebdi u zraku, a mene obuzima neki prelijep osjećaj da je cvijet tu, u blizini i da mi kaže: “Za svaku bol koju osjećaš, dobiješ u Dženetu cvijet.” Na to sam rekla: “Za bol kao što je ova, prije vrt nego samo cvijet.” Tada mi je kroz glavu prostrujala misao: “Kako to, oči mi otvorene, ne sanjam, a cvijet mi šalje poruke?!” Nisam mogla razumjeti šta se dešava, znala sam samo da mi je taj cvijet nešto lijepo od Allaha, jer osjećam neku toplu ljepotu.

Dok su mi oči bile otvorene, vidjela sam se ovdje (bilo je nešto kao moja mašta, ali nisam imala kontrolu o tome šta ću vidjeti, ne mogu reći da sam bila tu, a ni da nisam). Došla sam u beskrajni vrt velikih crvenih tulipana koji imaju jaku i lijepu stabljiku. Osjećala sam se lijepo i opušteno, osjećala sam da je to sve moje, da sam to zaslužila. Tada kao da me neko upita šta ćeš prvo da uradiš. Uzdahnula sam, izdahnula i onda počela da trčim kroz vrt. Dok sam trčala, u sekundi sam pomislila da će me zaboljeti noga kao inače kad trčim, ali neko mi je rekao: “Ne brini, ovdje se bol ne osjeća, ne moraš se brinuti ni za što, samo uživaj.”

Stala sam i pogledala oko sebe, taj vrt izgleda beskrajan, nema brda, a nema ni kraja, vidim neke stvari u daljini i hoću brzo da provjerim šta su. Idem prema nekom velikom cvijetu, sličan je ovom što je u sobi sa mnom, penjem se uz ljestve od cvijeta, popnem se na vrh i sjedam u mehku sredinu, latica od cvijeta me odbaci i počeh kliziti. Pomislila sam, da li ću ovdje biti sama i odmah mi je rečeno: “Ako hoćeš da budeš sama, bit ćeš, a ako nećeš, uvijek ima neko tu” (to je izazvalo veliki osmijeh na mom licu jer ne mogu da se družim s ljudima).

Dugo sam klizila dolje-gore na latici i razmišljala gdje li me vodi latica. Odjednom me lagano bacila u male latice ruža. Ruže zamirisaše svuda oko mene. Uzdišem, ležim u sobi i mirišem ruže, tako mi Allaha, kako lijepo mirišu! Sad gledam oko sebe, na krevetu sam, uzdišem i latice toliko mirišu, nije mi jasno. Pokušavam zatvoriti oči da se vratim nazad, ali ne mogu, mogu vidjeti ovaj vrt samo kad su mi oči otvorene.

Idem na drugu stranu vrta, prolazim pored nekog drveća i tu ugledam vodu. Bose su mi noge, u zelenoj dugoj haljini, hodam po površini vode, i ako hoću, mogu stati u vodu. Pljusnem nogom vodu i odem do kraja vode, a dolje vodopad. Zanima me šta još ima u vrtu, i vratim se tamo. Idem prema kraju vrta, sada stojim na visokoj stijeni i gledam prema dolini u kojoj se nalazi drveće. Htjela bih da siđem dolje da vidim šta ima, i čim to pomislih, pojavi se bijeli konj s velikim krilima. Ne sjećam se kako, ali znam da me spustio dolje u dolinu.

I sada hodam prema nekim kolibama, razmišljam kako izgledam. Rečeno mi je da imam velike prelijepe oči, neviđene na ovom svijetu, i bijelo lice, a kosa mi je svilena i duga. Ja pitam ima li šminke, rečeno mi je da nema potrebe, ali ako baš hoću, mogu staviti nešto od biljke na lice da mi bude još ljepše. Nastavljam dalje prema kolibama ispred koji ugledah muškarce obučene u krzno poput lisičijeg. Svaki ima svoju kolibu i jako su stidni kada nailazim pored njih, gledaju me kao da su svi moji, a ja neka kraljica. Oni meni prave  miris i svaki miris miriše drugačije, i kad dođem tu, izaberem koji hoću. Čast im je da izaberem njihov. Subhanallah!

Kad sam se vratila u ovaj svijet, vidjela sam da je ovaj svijet mračan, taman, potpuni mrak. Ovaj svijet je ništa, samo test koji jedva čekam da prođe. Kako je samo lijepo ono što sam vidjela, kako bih voljela da se opet vratim tamo samo da nisam na ovom crnom svijetu. Ono malo što sam vidjela tamo, ne može se, i još jednom, ne može se ni porediti s ovim čitavim svijetom ovdje!!

I još da napomenem da nisam znala ništa o Džennetu, osim onoga što su muškarci pričali da će moj muž imati sedamdeset hurija, da ću mu ja biti jedna od žena, bit će vrtovi, hrana, med, vino.. itd. Ništa ekstra za mene. Nikad mi nije bilo jasno zašto mi žene nećemo imati nešto u Džennetu. Kad sam bila u Bosni, muškarci su samo pričali kako ćemo biti kažnjene za ovo, za ono, niko mi nije spomenuo da je Allah pripremio nešto i za žene, ali sam imala nadu i tajno vjerovala da je moj Allah pripremio nešto za mene, nisam mogla ni zamisliti da ću imati sama svoj Džennet!

Ja nisam ništa posebno, molim Allaha da me i dalje čeka taj Džennet… Bojim se da li će me čekati ijedan cvijet, to što sam vidjela nije mi zagarantovano, jer kakav je čovjek, uvijek griješi… da li će moja duša i doći do tog Dženneta, Allah zna.

Poslije te vizije počela sam čitati više o Džennetu. Nikad nisam znala da dok sam na ovom svijetu, moj se Džennet pravi – gradi. Kažu da kad proučiš 100 puta “subhanallahi ve bi hamdihi”, da ti palme niknu u Džennetu! Kakav je taj Džennet, da li je u svakog drugačiji? Ja mislim da jeste. Sve što sam vidjela u toj viziji, nisam mogla zamisliti, čak da mi je Allah, s.v.t., rekao da izmislim sama svoj Džennet, iako sam umjetnica, nikad ne bih mogla onakvo nešto izmisliti za sebe, jer ja samu sebe ne znam, a On, koji me je stvorio, pripremio je za moju dušu ono što ja volim.

On me bolje poznaje nego što ja poznajem samu sebe. Cvijeće ne volim da imam u kući, jer ga ne mogu gledati dok polahko vehne, rastuži me dok umire, ali kad sam vidjela one crvene tulipane, kako im je korijen čvrst, ono nikada neće uvehnuti.

Da nam Allah, s.v.t., podari izdržljivost, da nas očisti od grijeha i da nas, inšallah, sve primi u Svoj najljepši Džennet! Amin!

Izvor:N-UM

Related posts