Osam situacija i stavova žena muslimanki koji su obilježili islamsku povijest

Podijelite!

Piše: Muslih bin Zuvejd el-Utejbi
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Hvala Allahu, dž.š., koji je status žene muslimanke, zbog njenog slijeđenja Allahove Upute, uzdigao na najuzvišeniji stepen i učinio je lijepim primjerom i uzorom svim ženama koje žele hoditi stazom Upute, dostojanstva, čestitosti, morala i sreće. U ovom kratkom tekstu želimo spomenuti nekoliko situacija i stavova žena muslimanki koje bi svaka muslimanka trebala dobro zapamtiti i zlatnim slovima ispisati. Radi se, prije svega, o stavovima majki vjernika, Poslanikovih, s.a.v.s., supruga, kao i stavovima drugih, časnih ashabijki, istinskih ljudskih veličina. Nećemo se opširno baviti njihovim izvanrednim biografijama, već ćemo ukratko navesti neke primjere kao podsticaj na razmišljanje i propitivanje vlastitih stavova i odnosa prema životu općenito i prema Allahovoj Uputi posebno.
PRVI STAV
Na samom početku, kako to ona i zaslužuje, navodimo stav naše majke i časne Poslanikove, s.a.v.s, supruge Hatidže bint Huvejlid, r.a. Naime, kada se Muhammeda, s.a.v.s., nakon prvog susreta sa melekom Džibrilom, a.s., u pećini Hira, uznemiren i uplašen vratio kući, njegova vjerna i razborita supruga Hatidža, r.a., iako nije bila svjedok tog Poslanikovog nesvakidašnjeg iskustva, zauzela je stav čudniji od fantazije, razumjela je šta mu se desilo, stala je uz njega i umirujućim tonom mu je rekla: ”Muhammede, raduj se! Tako mi Allaha, ja sam ubijeđena da te Allah nikada neće ostaviti niti osramotiti, jer ti održavaš rodbinske veze, govoriš samo istinu, pomažeš slabima, ugošćavaš ljude i pomažeš obespravljenima da ostvare svoja prava.”

DRUGI STAV

Drugi primjer je vezan za našu majku, čestitu i časnu Poslanikovu s.a.v.s., suprugu Aišu bint Ebi Bekr, r.a. Kada je došlo do nesporazuma između Muhammeda, s.a.v.s., i njegovih supruga, Allah, dž.š., je objavio ajet kojim se njegovim suprugama nudi pravo izbora između ostanka u braku sa Poslanikom, s.a.v.s., i dunjalučkih blagodati, odnosno između Ahireta i dunjaluka. Muhammed, s.a.v.s., prvo je taj izbor ponudio Aiši, r.a., i rekao joj da ne žuri sa odlukom dok se ne konsultira sa svojim roditeljima i dok njih ne upita za savjet. Aiša, r.a., dubokoumna, pobožna, islamu predana i Poslaniku, s.a.v.s., odana žena, odgovorila je: ”Allahov Poslaniče, o čemu ja to da se savjetujem sa svojim roditeljima?! Ne, tako mi Allaha! Ja biram Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i vječnu kuću na Ahiretu!”

TREĆI STAV

U islamskoj povijesti ostat će upamćen i nezaboravni stav, mudrost i dalekovidost majke muslimana, Poslanikove, s.a.v.s., supruge Ummu Seleme, r.a. Naime, kada je šeste godine po Hidžri, Muhammed, s.a.v.s., na Hudejbiji, nedaleko od Mekke, potpisao sporazum sa mušricima Mekke o desetogodišnjem primirju, ashabi (bilo ih je 1.400) nisu bili zadovoljni tim sporazumom i nisu, kada im je to Poslanik, s.a.v.s., naredio, izašli da zakolju kurbane i obriju glave kao da su obavili umru. To je teško palo Muhammedu, s.a.v.s., pa je ušao u šator kod svoje supruge Ummu Seleme, koja mu je predložila najbolje rješenje. Rekla mu je: ”Allahov Poslaniče, nemoj nikome ništa govoriti dok sâm ne zakolješ kurban i obriješ glavu. Ako to učiniš, oni će se povesti za tobom.” Tako je i bilo, nakon što je Muhammed, s.a.v.s., zaklao svoj kurban i obrijao glavu, svi ashabi su to učinili. Svojim stavom i prijedlogom, Ummu Selema, r.a., u odsutnom trenutku, riješila je problem i spriječila nastanak i širenje smutnje među ashabima.

ČETVRTI STAV

Četvrti slučaj je primjer majke vjernika Ummu Habibe, r.a., kćerke Ebu Sufjana, r.a. Nju je u Medini posjetio otac Ebu Sufjan i kada je ušao u njenu sobu, ona je uzela hasuru na kojoj je inače sjedio Muhammed, s.a.v.s., i sklonula je od svoga oca. Ebu Sufjan je upitao: ”Kćeri, je li ti udaljavaš hasuru od mene ili mene od nje?” Odgovorila je: ”Udaljavam hasuru od tebe, jer ovo je hasura na kojoj sjedi Poslanik, s.a.v.s., a ti si čovjek idolopoklonik i ne želim nipošto da sjedneš na Poslanikovu hasuru.” Ebu Sufjan je ljutito odgovorio: ”Tebe je, nakon što si otišla od mene, pogodilo veliko zlo!” Ummu Habiba mu je mirno i dostojanstveno odgovorila: ”Ne, već me je Allah, dž.š., uputio u islam.”

PETI STAV

Ovo je primjer vjerničkog stava i dostojanstvenog držanja ashabijke iz porodice Benu Dinar kojoj su u Bici na Uhudu poginuli: otac, muž i brat. Kada se muslimanska vojska vraćala u Medinu i kada su naišli pored nje i izrazili joj saučešće, ona je samo upitala: ”A šta je bilo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.?” Rekli su joj da je on živ i zdrav, ali je ona insistirala da ga lično vidi i da se uvjeri u ono što su joj rekli. Nakon što se srela sa Muhammedom, s.a.v.s., i poselamila ga, rekla je: ”Svaka nesreća i tuga, mimo tebe, Allahov Poslaniče, je neznatna i zanemarljiva.”

ŠESTI, SEDMI I OSMI STAV

Zadnja tri primjera odnose se na jednu te istu ashabijku, na Ummu Sulejm, r.a.
Prvi primjer je njen stav prema njenom budućem mužu, Ebu Talhi, kojem je, nakon što ju je zaprosio, primanje islama postavila kao uvjet udaje za njega, jer je on u tom trenutku još uvijek bio idolopoklonik. Ništa drugo, dunjalučko, nije tražila i on je prihvatio.
Drugi njen veličanstveni stav je vezan za Poslanikovu, s.a.v.s. Hidžru u Medinu. Naime, kada je Poslanik, s.a.v.s., učinio Hidžru u Medinu, došla je kod njega Ummu Sulejm i obratila mu se riječima: ”Allahov Poslaniče, ovo je moj sin Enes. Ja želim da ti on služi.” Poslanik, s.a.v.s., je prihvatio Enesa, r.a., za svoga slugu, koji je tada imao deset godina, i on je služio Poslanika, s.a.v.s., sve dok Poslanik, s.a.v.s., nije preselio na Ahiret. Ummu Sulejm je neizmjerno bila ponosna na sina koji je služio posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Treći primjer je veličnastven kao i dva prethodna, a tiče se smrti njenog sinčića. Naime, ona je sa Ebu Talhom rodila sina koji se teško razbolio i usljed te bolesti umro. Ummu Sulejm je upozorila ukućane da o tome ne kazuju ništa Ebu Talhi koji tada nije bio kod kuće. Kada se on uveče vratio kući, ona mu je spremila najbolje jelo, zatim se namirisala i legla s njim, a nakon odnosa, sjela je pored njega i rekla mu: ”Ebu Talha, reci mi, ako bi neki ljudi imali kod sebe tuđe emanete, pa nakon izvjesnog vremena vlasnik zatraži da mu se to vrati, da li bi oni bili dužni da to vrate?” Ebu Talha je, ne sluteći zašto ga to uopće pita, odgovorio: ”Naravno da bi trebali vratiti emanet koji im je povjeren.” Onda mu je ona rekla: ”Ebu Talha, nama je Allah bio darovao sina, povjerio nam je emanet, pa ga je uzeo. Strpi se i očekuj nagradu od Allaha. Naš sin je umro.”
Ebu Talha se žestoko naljutio i u srdžbi joj rekao: ”Zar si mi sve ovo pripremila i učinila sa mnom, a tek onda mi rekla za smrt sina?!” Sutradan je otišao kod Muhammeda, s.a.v.s., i ispričao mu šta mu se sve dogodilo, a Poslanik, s.a.v.s., odgovorio mu je dovom: ”Molim Allaha da vam učini noć berićetnom.” (Tj. noć u kojoj ste imali odnos).
Imam Buharija je zabilježio predaju od Ibn Ujejne koji je rekao: ”Jedan ensarija je pričao da je zapamtio devet potomaka Ebu Talhe i Ummu Sulejm, i svi su bili učeni ljudi.”
Ovaj kratki tekst o veličanstvenim i nezaboravnim stavovima žena muslimanki, završit ćemo stihom:
Kada bi žene muslimanke bile poput gornjih primjera
Muškarci im, bez imalo sumnje, ne bi bili ni do koljena.
Što je ženskog roda, suncu nimalo ne smeta, nit’ slabije sija
Ta, mjesec je muškog roda, ali svjetlost od sunca dobija.

Izvor: saff.ba

Related posts