”Dovite mi, Ja cu vam se odazvati…”

Podijelite!

Dova (molitva, molba) je vrlo važna stvar u životu svakog čovjeka. Po učenju islama ona se upućuje isključivo Stvoritelju, Allahu Uzvišenom. Kaže se da je dova: ,,tihi razgovor čovjeka sa svojim Gospodarom”.

Ona je duhovna snaga vjernika, a također je oslonac za svakog nevoljnika. Preporučuje se upućivanje dove u svim životnim prilikama, i kad smo zdravi i kad smo bolesni, te i onda kad smo u izobilju isto kao i onda kad smo u nekoj potrebi. Allah Sveznajući voli da čuje glas Svog roba u kom Ga moli za neku od svojih potreba. O tome nam govori mnoštvo kur’anskih i hadiskih predaja.

 ”Kada te upitaju o Meni Moji robovi, ti im reci da sam Ja blizu, uslišavam dovu onoga koji moli, kada Me zamoli, pa nek se i oni Meni odazovu i neka Me vjeruju, ne bi li na Pravom putu bili!” (El-Bekare, 186)

 ”Gospodar vaš je rekao: ”Molite me (dovite mi), Ja ću vam se odazvati, a oni koji iz oholosti neće da Mi se dovom obrate, unići će u Džehennem poniženi!” (El-Gafir, 60)

 ”Allah ima Svoja lijepa imena, pa Mu se njima obraćajte i molite!” (El-E’araf, 180)

 ”Kome je drago da mu se Allah odazove u tegobama i nevolji, nek se mnogo Allahu obraća kada je u izobilju.” (hadis)

 ”Kada Allah Svevišnji zavoli nekog Svog roba, On kaže melecima: “Povećajte mu iskušenje”, a meleci tada začuđeno uzvrate: “Gospodaru naš, taj čovjek je jedan od Tvojih dobrih robova?” “Znam – odgovara im Allah – ali poželim da ga čujem kada Mi se skrušeno obraća u dovi.” (Buhari)

 Iz navedenih predaja jasno možemo vidjeti svekoliku važnost i značaj dove za svakog od nas ponaosob.

Dova je sunnet i običaj Božijih poslanika i vjerovjesnika. Ona predstavlja iskazivanje ljudske nemoći i pokornosti pred Sveznajućim Gospodarom. Allah dž.š. je naredio ljudima da Mu se ponizno mole i obećao im je da će udovoljiti njihovim dovama, bez obzira koliki njihovi grijesi bili.

 Adabi i uvjeti dove

 – Čuvanje od harama u jelu, piću i oblačenju

– Po mogućnosti se okrenuti prema kibli

– Doviti u odabrana vremena kao što su Dan Arefata, , mjesec Ramazan, petak, zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru, u toku sedžde, u toku padanja kiše, u periodu između ezana i ikameta, kada se sukobe dvije vojske, prilikom žestokog straha, kada se srce posebno razniježi.

 Uvjeti dove su:

 – prisutnost srca onoga koji uči dovu

 – iskazivanje iskrene skrušenosti pred Gospodarom,

 – da se ne moli za nešto što predstavlja grijeh ili kidanje rodbinske veze,

 – da se dova uči s uvjerenjem da će mu ista, Božijom voljom, biti i uslišana.

Dove treba ponavljati više puta i u istima biti ustrajan. U dovi treba početi sa sobom, a zatim u svom obraćanju skrušeno moliti i za svoju porodicu, rodbinu, prijatelje, te ostale nama drage osobe U islamskim izvorima navodi se podatak da se posebno uslišavaju dove roditelja za svoju djecu, dove postača, dove putnika, dove onih kojima je učinjena neka nepravda (nasilje i zulum), te dova muslimana za svog brata muslimana koji je u odsutnosti.

Dove ne moramo započinjati euzom i bismilom, niti ih završavati sa Fatihom, kako je to svojevremeno neko ubacio u praksu i nepotrebnu naviku naših muslimana.

Dova se počinje sa hamdom (zahvalom) i salavatom, te se na taj način i završava

Nekad se dove uče spuštenih, a nekada podignutih ruku ka nebu, ovisno o kojoj situaciji i kojoj dovi je riječ.

Najčešće se ruke podižu okrenute prema nebu u dovama između ezana i ikameta, nakon namaza, te nekim skupnim dovama na koje prisutni govore Amin, aludirajući na sadržaj koji uči prisutni imam ili neko od učenih muslimana (npr. Kunut-dova kod pojedinih pravnih škola, ikrar-dova za ispraćaj hadžija ili slično).

Prilikom svakodevnih zikrova i dova (poput dove nakon buđenja, kihanja, dove za oprost grijeha nakon sijela, početne dove u namazu, te dove na sjedenju nakon salavata)  ne dižemo ruke prema nebu.

Muslimanima se preporučuje, pored ustaljenih dova koje upućuju svome Gospodaru, da često uče zikrove spomenute u sunnetu Muhammeda s.a.v.s., te da redovito donose istigfar i salavate.

Allahu moj, učini da se međusobno volimo u ime Tebe, da Ti redovno ibadet činimo, i da u svojim dovama budemo iskreni, kako bi nam ih Ti, o Sveznajući i Svemilosni, bez odlaganja uslišao. A ako nam njihovo ispunjenje i odgodiš ili nam neku od njih na dunjaluku i ne uslišaš, daruj nam, zbog naše iskrenosti i pokornosti, umnogostručenu nagradu na Dan kad nam svako dobro djelo bude bitno i značajno. AMIN!

Autor: Admir Iković, prof

Related posts