Iskoristite svoju lijenost kao podsjetnik: Kako lijenost pretvoriti u efikasnost?

Podijelite!

584664bbb53237febc317d7eb7ae8286_XLKažu da je nužnost majka izuma, ali ako je tako, otac mora da joj je lijenost. Ljepota lijenosti je u tome da biste radije radili nešto što vi želite raditi – pa čak i ako to znači ne raditi ništa – nego radili. Hajdemo iskoristiti tu želju i upotrijebiti je tako da budemo produktivni – da biste imali više vremena za opuštanje, naravno.

Ranije smo vam pokazali kako da ovladate vještinom “izgledanja zauzeto”, ali ovaj put pristupamo stvarima na jedan drugačiji način. Umjesto da samo izgledate zauzeto, ovaj put pričamo o tome kako upotrijebiti lijenost kao silu – onu koja svima drugima izgleda kao da je uposlena za dobre ciljeve, a zapravo je vrlo, vrlo zla.

Vaša želja da ne radite ništa moćno je oružje: Upotrijebite ga

Volim da mislim kako sam poprilično produktivna, plodna osoba. Uspijevam u jednom prosječnom danu uraditi dosta tog, ali istina je da sam poprilično lijen. Radije bih se bavio bilo čime nego sjedio za radnim stolom i radio; naprimjer igrao bih videoigrica, drijemao, meditirao, šta god. Da biste imali više vremena za takve trenutke opuštanja gdje radite bilo šta drugo, morate sve ostalo uraditi što je brže moguće. Otkrio sam da je moja želja da se bavim drugim stvarima koje nisu moj posao (koliko god volio svoj posao) dosta snažna motivacija da obavim sve zadatke sa svoje liste zadataka.

I vi možete iskoristiti tu pokretačku snagu. Zapamtite, cilj “produktivnosti” nije da samo odradite zadatke i nastavite raditi – cilj je da završite stvari koje morate uraditi da biste mogli provesti više vremena radeći stvari koje želite raditi. U svojoj srži, produktivnost je maksimalno iskorištavanje vremena da biste što više vremena mogli provesti onako kako želite. Za neke ljude to su projekti kojima se strastveno posvećuju kao što su kodiranje ili ručni rad. Za druge, to znači provođenje vremena s porodicom ili prijateljima. Za nekolicinu, to znači izležavanje na kauču ispred TV-a.

Ako to liči na vas, fokusirajte se na lijenost. Neka lijenost struji kroz vas i traži put najmanjeg otpora koji vas ipak vodi do vaših ciljeva. Otkrit ćete da je često taj put najodrživiji, da mu se najlakše vratiti i stvoriti od njega naviku, i sve i ako nije najbrži i nije onaj sa “plemenitom borbom”, svejedno ćete stići do cilja – a to je ono što je na koncu važno.

Iskoristite svoju lijenost kao podsjetnik

Razmišljanje o onome što biste radije radili može biti snažan motivator. Ipak, ne trebate ići do te mjere da na listu zadataka za obaviti dodate “gledanje TV-a”. Čim vam to postane zadatak koji MORATE obaviti, postat će i još jedna stavka u nizu koju treba odraditi.

Umjesto tog, podsjećajte sebe tokom dana da vas čeka ljenčarenje. Kao pozadinu na telefonu stavite seriju koju pratite, ako vam se to dopada. Čim ustanete, počnite planirati kratki drijemež i koristite to kao pokretačku snagu koja će vam pomoći da izdržite do trenutka kada ćete moći dremnuti. Otkažite sastanke da možete sutra raditi od kuće i zavaliti se na kauč s laptopom na krilu umjesto da se sređujete i vozarite do kancelarije.

Iznenadit ćete se kad vidite koliko postižete ako planirate opuštanje unaprijed. Šta god bilo to što biste radije radili, neka je ispred vas u središtu pažnje, da bi vas privlačilo, ali ne isuviše pa da prestanete raditi ono što treba da radite. Zapamtite, želite da balansirate između produktivnosti i opuštanja – a ne da se samo opuštate. Ja volim da držim džojstik za Xbox tik izvan dometa u blizini radnog stola. Uključim ga u računar (onaj koji ne koristim za posao) i ako budem pravio pauzu, planiram igrati neke stare arkadne igrice. Postoje dani kada je jedan kratki pogled na džojstik dovoljan da me natjera da nađem vremena za pauzu, sve i ako to znači da moram raditi napornije ujutro da bih imao vremena za igrice poslijepodne. Neka vas vaša lijenost motiviše, a onda nagradite tu motivaciju svojom omiljenom aktivnošću za gubljenje vremena kada ste za nju uspjeli naći vremena. Otkrit ćete da ova praska stvara ovisnost.

Važno je znati kad se nešto može preskočiti

Dakle osim što vas motiviše da napornije radite da biste imali više vremena za zabavu, gdje još lijenost dobro dođe? Jednostavno je: Morate znati kada je izvršavanje obaveza opravdano, a kada nešto možete preskočiti, malo “hvatati krivine” i onda doći na cilj prije svih. Da razjasnimo – ponekad je uredu ovako se ponijeti, a ponekad nikako nije, posebno kada je po srijedi nešto važno. Odluka da ćete propustiti sastanak svih uposlenika da biste mogli imati dužu pauzu za ručak ili odspavati duže je jedno. Rješavati problem u stanu za koji je potreban električar zato što “imate ovu izolir traku i vi ćete to za čas” je grozna ideja.

Ključ je u tome da ne gubite iz vida posljedice preskakanja nekih obaveza i vidljivost urađenog. Ako se radi o nečemu što niko neće primijetiti – kao naprimjer da li ste odgovorili na dugi e-mail ili poslali izvještaj do kraja radnog vremena u petak ili odmah u ponedjeljak ujutro, onda uštedite i vrijeme i energiju. To može čekati. Međutim, ako je u toku žučna rasprava o projektu za koji ste zaduženi, ili ako neko čeka na vas da bi mogao završiti svoj dio posla, onda biste vjerovatno trebali odmah da se posvetite tome.

Naravno, sasvim drugo pitanje je da li za nešto trebate dati sve od sebe, pa i više od tog. Nekada je važnije da nekome završite nešto pravovremeno, nego da im uradite sve odjednom. Jedno od prvih pravila koja morate poštovati kada želite svoj posao predstaviti važnijim nego što jeste i dobiti produženje rokova je raditi na osnovu isporučivih kvota – a ne rokova. To vam daje kontrolu nad tim šta isporučujete i kada, pa možete imati više vrijema za ljenčarenje. Također vam omogućva da razdvojite šta je vidljivo od onog što nije, pa znate kada treba uložiti dodatni napor, a kada je dobro dovoljno dobro.

Odugovlačenje (i šutnju) upotrijebite efikasno

Posao nikada ne staje. Sa svakim danom ga ima sve više, ima više stvari koje traže vašu pažnju, više ljudi koji žele nešto od vas. Obično većina od nas pretpostavlja da je jedini izlaz u izlasku s posla ili godišnjem odmoru. Jedna od najboljih stvari koju možete napraviti – bilo da pokušavate biti zaista produktivni ili samo završiti sve da biste imali vremena za ljenčarenje, je da naučite šta zaista treba vašu pažnju, a koji će zadaci jednostavno nestati ako ih ostavite na miru ili ih odložite.

Na Hackerspaceu ima sjajan tekst koji objašnjava da odlaganje zapravo može biti iznenađujuće produktivna aktivnost, a mi se definitivno s tim slažemo. Kada nešto samo na kratko odgodite nekada će to u potpunosti eliminisati potrebu da se to obavi ili će se stvar riješiti sama od sebe. Šutnja je u velikom broju slučajeva najsnažnije oružje koje imate – i neki od najproduktivnijih ljudi iz bilo koje oblasti je slobodno koriste.

Sljedeći put kad nakon radnog vremena dobijete alarmantan e-mail adresiran na sve članove tima, pustite neka stoji. Neko drugi će vjerovatno odgovoriti, pa sve i ako niko ne odgovori, možete reći da ga niste vidjeli osim ako je adresiran na vas (a čak biste i tada mogli). Ako se radi o nečemu što bi oni trebali znati, možda će to i sami doći do toga. Onda možete ušetati naredni dan, spomenuti da ste vidjeli mail to jutro i ponuditi pomoć ako im je još potrebna.  Isto važi i za nekoga ko vas pita da pomjerite opremu u skladištu – ako znate da će za nekoliko dana noćna smjena počistiti cijelo područje, možete odlagati to dovoljno dugo da biste ovu obavezu u potpunosti izbjegli. Onda se možete fokusirati na nešto drugo – ili ni na šta, ako vam je to draže.

Zapamtite, ovdje je cilj da upotrijebite svoje „lijene moći“ za dobro – uzajamno dobro. Vaš pravi cilj je da se opustite i radite šta vam je volja, ili da završite sve obaveze da biste imali više vremena za vlastite prioritete, ali niko drugi to ne mora da zna. Sve što drugi trebaju znati je da ste vi motivisani i da uspijevate stići toliko toga, što je izuzetno. Ponekad je to ključ da ljudi misle kako ste vi pravi čudotvorac, a zapravo ste super lijeni – i nema razloga da ne možete biti i jedno i drugo istovremeno.

Piše: Alan Henry
Izvor: lifehacker.com
Prijevod: Esma Fazlić

nahla.ba

Related posts