Navikavanje na njezine mahane

Podijelite!

brakislamskiLijepo je zaljubiti se, pa  u toj ljubavi idealizovati voljenu osobu, misliti da je perfektna, da je najbolja na svijetu, najljepša, da joj nema ravne… Lijepo je to osječati, ali nekima se desi da ih ta ”ljubavna omaha” brzo prođe. Treba shvatiti da je žena kao i muškarac samo insan, ništa savršeno, ništa nadljudsko. Ona ima svoje mahane, vrline, dobre i loše strane koje su se spojile u njenoj ličnosti, i to je sasvim normalno.

Muškarca ponekad neke njene ”ljudske sklonosti i mahane” prenu iz zaljubljenosti toliko da ga začude: zar bi ona to mogla uraditi? Pa mogla bi! Eto, insan je. Nemoj je grditi, pokušaj da je savjetuješ kad pogriješi i popravljaš koliko možeš i da ne tražiš baš u svakom jajetu dlaku. Ako to kreneš raditi, vaš brak će se brlo brzo raspasti zbog banalne, da ne kažem smiješne, stvari, kako je rekao S.K. (33) kad su ga upitali zašto se razveo nakon mjesec dana, a pet godina je bio u vezi sa tom ženom prije braka, on je rekao: ”Rekao sam joj da mi donese vode, a ona je rekla: Ustani pa uzmi sebi!” Imajmo na umu ajet:

“Ne volite nešto, a ono može biti dobro po vas; a nešto volite, a ono ispadne zlo po vas – Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekara, 216.)

Muškarac stupanjem u brak mora da shvati da je njemu mnogo lakše nego negovoj supruzi i da joj treba biti podrška i pomoć u tim prvim danima i godinama. Neke statistike navode da se najviše razvoda desi upravo u toj prvoj, kritičnoj, godini braka.

Muž treba imati u vidu da je ona ostavila svoju kuću, roditelje, mahalu… jedan veliki dio života, i s njim započela novi u sasvim novom i nepoznatom okruženju. Kao kad biljku iščupaš iz jedne vaze ili vrta, i presadiš u drugi. Ni biljci nije lahko, svehnu joj listici dok ona nova zemlja ne primi, dok se sviknu jedno na drugo, a kamo li insanu.

”Kada sebi odabereš ženu, budi joj i otac i majka i brat, jer ona koja zbog tebe ostavi oca, majku i brata, ima pravo da od tebe dobije samilosnog oca, blagost majke i nježnost brata.” (Amr Halid)

Djevojka, nevjesta, dolazi u novu, nepoznatu sredinu, novo okruženje, novu kuću, novu porodicu, nove običaje, novi način života, promijene iz korijena. Zašto se niko ne zapita kako se ona tad osjeća, nego samo kakva je, je li dobra, zna li da kuha, zna li lijepo da posluži goste, ima li vedro čehre ili je mrzovoljna, je li ustala ranije ili se izležava do nekog vakta…

Hem je ”iščupana iz svog vrta”, hem mora još da bude sretna zbog toga! Pa samo dok zapamti gdje stoje šoljice za kafu, gdje šerpe i peškiri u toj novoj kući, dosta joj je! A niko na to ne pomisli… Promijeniš krevet pa jedva zaspiš, a kamoli kada promijeniš kući, avliju, mahalu, porodicu, način života, kada svi nešto očekuju od tebe. Pa eto, ne moraju svi, eto muž očekuje svašta nešto od nje…

Prvi mjesec dana braka obično ”šokantan”, ne što se nešto loše desi, nego što je ženi naročito potrebno vremena da složi kockice u glavi i da joj se slegne sve što joj se tih dana desilo, od svadbe, prve bračne noći, snalaženje u novoj porodici, i okruženju, narodu koji dolazi ”na slatku” kod nevjeste, obilazak muževljeve i svoje rodbine itd.

Tek nakon mjesec dana postat će svjesna da je to nova etapa u njenom životu i da joj više nikad neće biti kao prije. Više je neće čekati mamim doručak na stolu, nego će ga ona praviti i sebi i drugima.

Razmislimo o tome kad kritikujemo snahe i supruge. Zamjenimo s njima uloge bar u mislima da vidimo kako li bismo se mi snašli u njenoj ulozi. Koliko mi je samo ručkova završilo u kanti za otpatke dok nisam postala kuharica po mjeri mog muža, pa šta! Imajmo razumijevanja. Nikom se pamet ne ulijeva s neba. To je proces na kom se treba strpiti i sve će doći na svoje. Lijepa je riječ tako efektna, a tako jeftina…

Izvor: islam-iman.com

Related posts