Allah prima dove samo od onih koji su bogobojazni

Podijelite!

1193f93d590ab70b335fd829a29c10a1Allah dž.š., kaže: „I ispričaj im slučaj o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica kurban prinijeli, pa kada je od jednog bio primljen, a od drugog nije, ovaj je rekao: »Sigurno ću te ubiti!« – »Allah prima samo od onih koji su bogobojazni« – reče onaj.“ (Ma’ida, 27.)

Allah dž.š., kabuli dobro djelo samo od onih koji Ga se iskreno boje – prije, prilikom i nakon – činjenja izvjesnog dobrog djela, a u skladu s Njegovom odredbom i propisima! Takvaluk i bogobojaznost pri činjenju dobrih djela se ogleda u dvjema stvarima, i to u:

1. Ihlasu – iskrenosti prema Allahu dž.š., čineći djela samo radi Njega i Njegova lica i zadovoljstva, ne obožavajući pored Njega nikog drugog, i

2. Mutabe’ah – da je djelo kojeg činiš ono koje je Allah dž.š., propisao, kojeg On dž.š., voli, i s njime je zadovoljan!

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru dijela ajeta: »Allah prima samo od onih koji su bogobojazni« – kaže tj. Allah dž.š., prima ono djelo koje se iz bogobojaznosti prema Allahu dž.š., učinilo, i ovaj ajet na aludira na to da čovjek mora biti bezgriješan kako bi mu se ukabulilo dobro djelo. Ko bude iskren u nekom dobrom djelu biće mu kabul pa makar imao na drugoj strani grijeha. Allah dž.š., kaže: „Dobra djela brišu loša djela!“ (Hud, 114.) – a kada se dobro djelo ne bi kabulilo i prihvatalo od griješnika – dobro djelo ne bi imalo šta da obriše… Dva sina ademova – Kabil i Habil – nisu bili ni mušrici niti idolopoklonici. Razlika između njih je bila samo u tome što jedan od njih dvojice nije želio da se Allahu dž.š., približi svojim kurbanom kojeg bi izdvojio iz halal imetka, kako je to potvrđeno eserom, pa zbog toga Allah dž.š., nije ukabulio njegov kurban!“ (Minhadžul-Sunneh Nebevijjeh, 5/297.)

Fudajl b. Ijad rhm., komentarišući riječi Allaha dž.š.: „Onaj koji je dao smrt i život kako bi iskušao koji od vas će bolje postupati i raditi“ (el-Mulk, 2.) – kaže: Bolje tj. iskrenije i ispravnije. Bi rečeno: O Fudajle, šta znači iskrenije i ispravnije? Reče: Ako je neko djelo iskreno ali nije ispravno učinjeno – ono nije kabul, i ako je neko djelo ispravno učinjeno ali nije iskreno – nije kabul! Djelo nečije će biti kabul i primljeno tek kada bude iskreno i ispravno. Iskreno prema Allahu dž.š., ispravno sprovedeno u skladu sa Sunnetom Muhammeda a.s.!“

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Veliki griješnik, ako se u nekom dobrom djelu iskreno poboji Allaha dž.š. – Allah dž.š., će mu ukabuliti to dobro djelo, i ako je u pitanju veliki griješnik, a i obratno, osoba koja je naizgled dobra – ako se u nekom djelu kojeg čini ne poboji iskreno od Allaha dž.š. – Allah dž.š., mu neće ukabuliti to djelo i ako će mu možda ukabuliti neka druga djela! Allah dž.š., prima samo ona djela koja su u skladu s propisima koja nam je on dao.
U Sunenima se bilježi od Ammara r.a., da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Čovjek će završiti sa svojim namazom a neće mu biti kabul od njegova namaza ništa osim pola namaza ili trećina ili četvrtina pa sve dok ne dođe do desetine!“

Ibnu Abbas r.a., kaže: „Od namaza imaš onoliko koliko si bio prisutan u njemu!“

U hadisu se kaže: „Mnogo je postača koji od svog posta imaju samo žeđ, a mnogo li je onih koji noću klanjaju ali koji od svog namaza imaju samo nenaspavanost!“ (Musned Ahmed, br.8843.)

Isti je slučaj i sa hadždžom, i sa džihadom i sa svim ostalim dobrim djelima (koje jedan musliman može činiti)!“ (Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 6/218.)

Prve generacije muslimana „selefus-salih“ su sa maksimalno trudili u tome da im dobra djela koja rade dožive perfekciju i savršenstvo po pitanju spoljašnje ispravnosti, za čim bi se i dalje brinuli dal’ im je kabul i primljeno kod Allaha dž.š., ili ne!
Allah dž.š., kaže: „A kada kurbani padnu na zemlju, jedite ih, i nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili. & Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići vaš takvaluk – iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. Obraduj one koji dobra djela čine!“ (el-Hadždž, 36-37.)

Dakle, Allahovo zadovoljstvo, kabul i primanje ne iznuđuje skup i težak kurban kojeg ćemo zaklati, niti krv koja će se proliti, niti meso koje će se udijeliti! Allahovo dž.š., zadovoljstvo, raziluk, kabul i primanje iznuđuje čist nijjet i ihlas, takvaluk, iskrenost i bogobojaznost ljudskog srca, iskreno okrenutog i potčinjenog Tvorcu svome, kojeg ujedno i najviše voli! Iskrenost srčana je ono što stiže do Allaha dž.š., probijajući se kroz svih sedam nebesa iznad! Allahu dž.š., se penje lijepa i dobra riječ, kao i svako dobro djelo!

Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Znaj da čovjek putuje ka Allahu srcem svojim i dušom svojom, a ne tijelom svojim, stoga je takvaluk i bogobojaznost u osnovi pohranjena u čovječijem srcu a ne u njegovom tijelu! Allah kaže: „Ko poštuje, veliča i cijeni Allahove svetinje znak je bogobojazna srca!“ (el-Hadždž, 32.); ili: „Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići vaš takvaluk – iskreno učinjena dobra djela vaša!“ (el-Hadždž, 37.)

Poslanik a.s., kaže: „Nemojte jedni drugima zavidjeti, i nemojte se svađati, i nemojte se mrzjeti, i nemojte jedni drugima spletke praviti, i nemojte se u kupo-prodaji nadmetati! Budite, o Allahovi robovi, braća! Musliman je muslimanu brat, ne čini mu nasilje, ne ponižava ga, ne utjeruje ga u laž, i ne zavidi mu! Takvaluk je ovdje – pa pokaza na prsa svoja tri put! Dosta je čovjeku zla da potcjeni svoga brata muslimana. Svakom muslimanu ja haram – svet i zabranjen život, imetak i čast drugog muslimana!“ (Muslim)“ (Feva’id, 1/142.)

Ko bude rekao da je njegova iskrenost iskrena – u potrebi je za iskrenošću. Koliko god iskrenosti pri sebi vidiš znaj da ti je za toliko iskrenost opala! Kada čovjek bude sebe optuživao za neiskrenost postaće iskrenim – riječi su hafiza Ibnul-Kajjima rhm.. (Medaridžul-Salikin, 2/91.)

Licemjerstvo u vjeri je stanje kada je nečija vanjština bolja od njegove nutrine, dok je iskrenost u vjeri stanje kada je nečija nutrina bolja od njegove vanjštine! Iskrenost je zaboravljanje očiju i gledanja stvorenja bivši svjestan samo i jedino toga da te Allah dž.š., uvjek i neprestano gleda! Zbog ljudi ne treba raditi dobra djela, ali zbog ljudi ne treba ni ostavljati dobra djela. Iskren je onaj ko bude spašen od oboje!

Takvaluk i bogobojaznost je jedina stvar kojom se smije praviti razlika između ljudi. Dakle pripadnost kući, mahali, plemenu ili naciji pada pred ajetom: „Najčasniji kod Allaha dž.š., su oni koji su najbogobojazniji!“

Alija r.a., je rekao: „Više brižite i razmišljajte o tome hoće li vam biti kabul i primljeno djelo koje činite, nego li činjenje samog djela! Zar niste čuli Allaha dž.š., kako kaže: »Allah prima samo od onih koji su bogobojazni«!“

Fedale b. Abid rhm., je rekao: „Kada bih znao da mi je Allah dž.š., ukabulio koliko trunku od nekog dobrog djela bilo bi mi to draže nego li da imam dunjaluk sa svim što je na njemu, zbog toga što Allah dž.š., kaže: »Allah prima samo od onih koji su bogobojazni«

Malik b. Dinar rhm., kaže: „Strah od toga da mi dobro djelo neće biti kabul i primljeno kod Allaha dž.š., mi je teži od činjenja samog djela!“

‘Ata el-Sulemi rhm., kaže: „Nemoj se stopostotno oslanjati na djela koja si činio jer može biti da ih nisi radi Allaha dž.š., činio!“

Abdul-Aziz b. Ebi Davud rhm., kaže: „Sreo sam ashabe koji su se mnogo trudili u činjenju dobrih djela, ali, kada bi učinili neko dobro djelo tek bi se tada dobro zabrinuli – hoće li im biti kabul hajrat kojeg su učinili ili ne!“

Amir b. Kajs rhm., je svake noći klanjao oko hiljadu nafila rekata, ali je, onda kada mu je došao smrtni čas, zaplakao! Upitaše ga: Što te je rasplakalo? Reče: Rasplakao me je ajet: »Allah prima samo od onih koji su bogobojazni«!

Ibnul-Redžeb el-Hanbeli rhm., kaže: „Ajet: »Allah prima samo od onih koji su bogobojazni« – je ajet koji je zadavao strah u kosti prvim generacijama muslimana. Prvi muslimani su se plašili licemjerstva i neiskrenosti prema Allahu u svakom dobrom djelu kojeg su činili.

Imam Ahmed rhm., je bio upitan o riječi „bogobojazan“ koja je spomenuta u ovom ajetu, pa je rekao: „To je osoba koja se čuva svega onog što nije halal!“

Zahid Ebu Abdullah en-Nebadži rhm., je rekao: „Pet stvari čine potpunim nečije dobro djelo: „Čvrsto vjerovanje i spoznaja Allaha dž.š., spoznaja istine i hakka svih vrsta i tipova, iskreno činjenje dobrog djela samo radi Allaha dž.š., ispravno izvršavanje dobrog djela u skladu sa sunnetom Muhammeda s.a.w.s., i hranjenje halal imetkom! Ako nešto od navedenog bude hvalilo – djelo neće biti primljeno! Ako spoznaš Allaha dž.š., a ne spoznaš hak i istinu – spoznaja ti neće biti od koristi. Ako spoznaš istinu a ne spoznaš Allaha dž.š., neće ti to biti od koristi. Ako spoznaš Allaha dž.š., i spoznaš istinu a ne budeš iskren pri činjenju dobrog djela – neće ti to biti od koristi. Ako spoznaš Allaha, i spoznaš istinu i budeš iskren u djelu – ali ti djelo ne bude ispravno i ne bude po sunnetu Muhammeda s.a.w.s. – neće ti to biti od koristi! Ako se sve četri stavke nađu na jednom mjestu – a ne budeš se hranio halalom – ništa ti od navedenog neće biti od koristi!“

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., ne prima namaz bez abdesta, a niti prima sadaku iz haram imetka!“ (Muslim)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada neko od vas udjeli sadaku iz halal imetka – a poznato je da Allah dž.š., ne kabuli ništa osim onoga što je halal i dobro – Milostivi prihvati tu sadaku svojom desnicom, pa makar u pitanju bila i obična hurma, pa je uzgaja i čuva sve dok ne postane poput velikog brda isto kao kada neko od vas posije nešto pa ga kasnije navodnjava i uzgaja!“ (Muslim)

Abdullah b. Mes’ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Neće čovjek zarađivati haram imetak – a da mu bude nafačan i berićetan, niti će ga kasnije dijeliti kao sadaku – a da mu bude kabul i primljena, niti će ga ostaviti nekome u nasljedstvo a da neće u džehennemsku vatru otići! Allah dž.š., ne otklanja grijehe grijesima, već grijehe briše i otire dobrim djelima. Prljavo ne može očistiti prljavo!“ (Medžme’ul-Zeva’id, br.164.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: „Ko zgomila haram imetka a potom odluči udijeliti sadaku iz njega – neće imati nagradu za nju, a grijeh od gomilanja haram imetka mu i dalje ostaje!“ (Ibnu Hibban, 3367.)

Allah dž.š., je takvaluk i bogobojaznost stavio u obavezu svim ljudima iz svih generacija, što nam pobliže pojašnjava sljedeći ajet: „Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama samima, već naredili takvaluk – bogobojaznost. A ako ne budete vjerovali, pa, uistinu, Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je jedino hvale dostojan!“ (Nisa’, 131.)

Allah dž.š., je Muhammedu s.a.w.s., objavio sljedeći ajet: „Reci: »Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu nikoga ravnim!« (el-Kehf, 110.)

Related posts